Dok “žuti prsluci” u Francuskoj zahtijevaju novi “društveni ugovor” u korist obespravljenih, u Makedoniji elita, “plava odijela”, kroji društvene odnose u svoju korist. To čini preuzimanjem državnih institucija i bez imalo uvijanja ili ideološke maske.
Ovih se dana u Makedoniji kristalizira istinski politički sukob: onaj između političkih elita i običnih ljudi. Elite – riječ često korištena u mnogim analizama nevladinih, političkih i drugih istraživačkih skupina, materijalizirale su se u potpuno postojeću, vrlo vidljivu i aktivnu grupu ljudi s pristupom državnom sustavu i javnim institucijama. Za razliku od Francuske, gdje su žuti prsluci uspjeli isti sukob učiniti vidljivim u javnoj sferi, u Makedoniji se ovaj sukob odigrava u prodorima “plavih odijela” u vlast.
Neposredno prije novogodišnjih praznika na prelazu 2018. na 2019., socijaldemokratska vlada u Skoplju odlučila je provesti niz zakonskih izmjena i dopuna Kaznenog zakona koje se posebno odnose na slučajeve optuženih političara iz vremena vlade bivšeg premijera Nikole Gruevskog. Objašnjeno je to kao visoka cijena nužna za osiguravanje potpore osam odmetnutih zastupnika VMRO-DPMNE-a što su glasali za ustavne amandmane s ciljem izmjene imena zemlje u Sjeverna Makedonija. Radi se o kompromisu bez kojeg bi Makedonija ostala u glibu različitih vanjskih i unutarnjih izazova koji bi ozbiljno ugrozili njezino jedinstvo i opstanak.
Netko bi pomislio da je konačno vrijeme za reći: dosta je bilo! Dosta s kompromisima, dosta nekažnjavanja kriminala prethodne vlade, dosta s neodgovornim institucijama, korumpiranom policijom i pravosuđem. Nakon amnestiranja kriminalaca iz prošlosti koji nas sada uvode u Europsku uniju i pada režima VMRO-DPMNE, dugo očekivana promjena trebala je napokon početi pokazivati neke pozitivne rezultate.
Novi zakoni u zadnji čas
No, novi vlastodršci zemlje vrlo su se učinkovito inkorporirali u naslijeđenu korumpiranu mrežu države i poslovnog sektora te sada surađuju bok uz bok s bivšim članovima vlade u daljnjem provođenju istih mehanizama, ali sada s pozicije vlasti. Dobro poznata praksa iskorištavanja državnih resursa za podršku članovima stranke više nije dovoljna za socijaldemokrate. U najnovijoj fazi gubitka legitimnosti i nizanja neuspjeha u unutarnjim pitanjima stranke, socijaldemokrati su primorani prikopčati svoje članstvo na tokove javnog novca kako bi i u budućnosti zadržali njihovu potporu. Tako su u prosincu 2018. godine vladajući zastupnici iznijeli prijedlog za uvođenjem novog radnog mjesta u svim javnim poduzećima, ono zamjenika direktora, namijenjeno kadrovima od kojih se očekuje priprema terena za predstojeće predsjedničke izbore.
Svega nekoliko mjeseci ranije, Ministarstvo financija odbilo je prihvatiti prijedlog smanjenjae PDV-a na centralno grijanje s 18 na 5 posto, uz obrazloženje da se na tome gubi 2,5 milijuna eura koje nije moguće drugačije nadomjestiti, unatoč činjenici da bi se ovom mjerom povećao broj ljudi koji će grijati svoje domove tijekom zimskog razdoblja na ovaj način, što bi smanjilo onečišćenje zraka u ovom rizičnom razdoblju. Isto Ministarstvo sada je uvjereno da državni proračun može podržati nove troškove zapošljavanja zamjenikâ direktora koji će državu koštati približno istu količinu sredstava kao i ispunjenje zahtjeva za jeftinijim grijanjem građana.
Prosinac je bio mjesec pun iznenađenja. Parlamentarne stranke konsenzualno su usvojile prijedlog izmjena i dopuna Zakona o zastupnicima u Sobranju kojim se svim zastupnicima osiguravaju doživotne povlastice čak i nakon završetka mandata. Prijedlog uključuje državne povlastice za stanovanje, automobile, članove obitelji i zajamčenu visoku razinu zaposlenosti u državnom ili javnom sektoru i nakon kraja zastupničkog mandata. Neposredno prije Nove godine, vlada je predložila, a parlament usvojio, povećanje plaća četvorici potpredsjednika koji također obnašaju i ministarsku funkciju. Među sindikatima koji su mjesecima pregovarali s vladom o minimalnom povećanju plaća za liječnike i druge državne službenike razvili su se bijes i ljutnja. Gnjev se proširio i među obične ljude koji se u zimskom razdoblju suočavaju s najtežim posljedicama razorenog sustava socijalne sigurnosti i zdravstva u Makedoniji. Bijes se pojavio i među “tradicionalnim aktivistima” koji se ne mogu uhvatiti ukoštac sa šokovima što ih vlada svakodnevno izaziva. No, masovna akcija je izostala, Nije bilo protesta niti demonstracija. Tek simbolične osude.
Idućim potezom vlada je usvojila Zakon o zelenim tržnicama (na snazi već od 1. siječnja 2019. godine) koji proglašava nezakonitim prodavanje voća i povrća na štandovima na otvorenim tržnicama ako to rade umirovljenici, honorarni radnici ili primatelji socijalne pomoći. Država je odlučila zabraniti pojedincima ekonomsku aktivnost na zelenim tržnicama ako već primaju neki oblik prihoda od bilo koje druge aktivnosti ili statusa. S druge strane, članovi stranaka zaposleni u različitim državnim institucijama mogu istovremeno sudjelovati u mnogim odborima i komisijama različitih državnih poduzeća za što pritom primaju velike naknade. Nova regulacija zelenih tržnica ide na korist velikom kapitalu lociranom u supermarketima, dok istovremeno “smanjuje broj nezaposlenih”, registriranjem svakog tržišnog štanda u svrhu oporezivanja. Regulatorni fokus države tako se više bavi reguliranjem “sive ekonomije” koju prepoznaju kao djelatnost popularnu među ljudima s najnižim primanjima koji traže mali dodatni dohodak u privatnom sektoru, dok istovremeno ostavlja potpunu slobodu onima koji zarađuju velike plaće i naknade iz državnih fondova.
SDSM bez demokratskih izazova
Socijaldemokrati su na vlasti zahvaljujući angažmanu masovnog društvenog pokreta koji se godinama borio s represivnim mehanizmom Gruevskog, no ipak ne uspijevaju izvršiti gotovo nijedno obećanje koja su dali prosvjednicima koji su ih doveli na vlast. Njihova obećanja promjene propadaju jedno po jedno. U području obrazovanja, zdravstva, radničkih prava, minimalne plaće ili vladavine prava nije provedena niti jedna progresivna reforma. Posebni klasni savez vlade s poduzetničkim sektorom te zaostalim kadrovima iz doba Gruevskog nije čak ni skriven populističkom i nacionalističkom retorikom kakvu je koristio sam Gruevski, već je otvoren, javan i arogantan. Ovakva metoda upravljanja državom, pri kojoj se svim postupcima pokazuje kako joj je cilj implementacija vrlo jasno klasno usmjerenih politika, može se primjenjivati samo onda kad strane u poziciji moći smatraju da bilo kakva njihova djela mogu proći bez sankcija. Kada im se čini da ne postoji rizik društvenog otpora s druge strane. Trenutna situacija u Makedoniji, čini se, potvrđuje ovakve perspektive. Vlada premijera Zorana Zaeva još se nije morala suočiti s kakvim zahtjevnijim demokratskim izazovom, usprkos politikama koje provodi.
Kako bi jasno označio klasne razlike između elita i običnih ljudi, predsjednik Sobranja Taljat Džaferi, komentirajući prijedlog izmjena Zakona o zastupnicima u parlamentu, izjavio je da oni ne mogu kopati po kontejnerima za smeće nakon isteka mandata. Kazao je to baš u vrijeme kada u Skoplju mnogi građani kopaju po kontejnerima tražeći hranu. Budući da niske temperature sprječavaju kvarenje bačene hrane povećan je broj ljudi koji ručak traže u ostatcima drugih. Među narodom je bilo i bijesa, razočaranja i psovanja elita, no samo na društvenim mrežama. Čini se da čak ni izravne izjave poput: ‘mi nismo kao vi, obični ljudi’ više ne zapaljuju klasne napetosti u Makedoniji. Zašto je društveni pokret zamro? Među organizatorima prethodnih prosvjeda objašnjenja za neaktivnost uglavnom se odnose na činjenicu da ne postoji nikakva alternativa. Nitko se ne želi boriti za borbu s još jednim istim ishodom: da još jedna stranka provodi dekadama stare metode, ali koje se sada otkrivaju bez posebnog zamaskiranog diskurzivnog posredovanja u obliku nacionalizma ili drugih populizama.
Sami predstavnici ubijaju koncept predstavničke demokracije u ovoj zemlji. Ponašaju se poput plemstva, kao da se radi o nasljednim dinastijama koje rotiraju članove, reproducirajući odnose moći, reproducirajući sebe kao dobro ukorijenjenu elitu. Stvorivši takvu okolinu, same političke stranke postaju zapravo najdestruktivnijim silama društveno-političkog okruženja temeljenog na demokratskoj zastupljenosti. Nakon niza pomilovanja korumpiranih političara iz doba Gruevskog i podređivanja pravde volji elita, zajedno s nizom odluka o obogaćivanju članova vlade i nanošenju štete običnim ljudima, teško je očekivati da bilo tko ima imalo povjerenja u pravosudni sustav. Prije samo godinu dana u skandaloznom slučaju, makedonsko pravosuđe osudilo je muškarca na tri godine zatvora jer je ukrao nekoliko kilograma mesa. Nedostatak ozbiljne, masovne mobilizacije sada je zamijenjen općim gubitkom vjere u sustav. Nitko ne želi promijeniti sustav koji nema što ponuditi. To će se vjerojatno vidjeti na predstojećim predsjedničkim izborima za koji mjesec, na kojima se očekuje povijesno nizak odaziv. Nadajmo se da paralelno s procesom odustajanja narodnih masa od ideje zastupljenosti u sadašnjoj državi nastaju korijeni budućih, radikalnih, progresivnih mogućnosti.
S engleskog prevela Andrea Milat