U Grčkoj su trenutno na repertoaru dva politička fronta: prvi nacionalistički, drugi radnički. Nakon što je vlada Aleksisa Ciprasa uspjela jedva preživjeti izglasavanje povjerenja u parlamentu, na redu je izglasavanje sporazuma s Makedonijom o novom imenu te države. Preciznije, o micanju grčkog veta na makedonski pristup Europskoj uniji i NATO-u. Prema najavama iz Sirize, rasprava u parlamentu i glasanje trebali bi se održati idući tjedan.
Premda je Cipras preživio opoziv u parlamentu prikupivši 151 zastupnički glas od njih ukupno 300, izglasavanje dogovora s Makedonijom i dalje je neizvjesno. Olakotna je okolnost što nije potrebna dvotrećinska većina kao u makedonskom parlamentu, ali svi oni koji su glasali za povjerenje vladi neće glasati i za sporazum. Kao što znamo, desni ANEL je izašao iz vladajuće koalicije i sada Sirizi do izbora u listopadu predstoji bitka za svako pojedinačno izglasavanje u parlamentu.
Osim samog parlamenta, opet su se zapalile i ulice. Za nedjelju je najavljen veliki prosvjed ispred parlamenta na kojem će se okupiti sve snage i organizacije koji se protive sporazumu i koji ga čitaju kao “izdaju povijesti”. Razne akcije se već odvijaju diljem Grčke, a mnogi protivnici sporazuma zazivaju referendum. Pritom su prilično uvjereni da na referendumu sporazum ne bi prošao jer ga prema nekim anketama ne podupire dvije trećine Grka. Što se tiče samog parlamenta, upućeni upozoravaju da sve ovisi o zastupnicima centrističke stranke Potami (rijeka). Oni su prije zaoštravanja situacije podršku sporazumu proglasili “nacionalnom dužnošću”, no tek treba vidjeti kako će postupiti i hoće li biti složni.
Učitelji u štrajku
Pored žestokih svađa oko mitološke interpretacije povijesti, grčke ulice i institucije su se užarile i oko neposrednijih društvenih problema. U ovom slučaju su Cipras i Siriza na krivoj strani. I to potpuno u skladu s politikama štednje koje pedantno provode iako su na vlast došli na sasvim suprotnoj platformi. Naime, još od 2010. godine u Grčkoj nije dozvoljeno zapošljavanje učitelja i nastavnika u školama na neodređeno. Od tada su sva upražnjena mjesta popunjavana s nastavnicima koji potpisuju ugovore na devet mjeseci. Njih je trenutno 30.000, uglavnom je riječ o ženama i velika većina stalno ide od škole do škole, bez ikakvog osjećaja stabilnosti i kontinuiteta.
Siriza je od stupanja na vlast neprestano obećavala nova zaposlenja za stalno, međutim, do danas nije ostvareno nijedno. I da bi situaciju dodatno zakomplicirali i otežali učiteljima i nastavnicima, donose novi zakon. Glavni problem s prijedlogom zakona je promjena kriterija za zapošljavanja. Naime, tražit će se puno veće kvalifikacije poput onih postdiplomskih. Stupanjem na snagu mnogi će nastavnici odmah dobiti otkaz zbog neispunjavanja uvjeta, dok će ostali, kako bi se nastava uopće mogla održavati, juriti od škole do škole.
Također, stjecanje potrebnih kvalifikacija će za mnoge predstavljati nepremostivu financijsku prepreku. U sindikatu upozoravaju da se ovim dizanjem kvalifikacijskog praga uvodi kompeticija među nastavnicima za svako radno mjesto, čime se, očigledno, urušavaju osnove bilo kakve solidarnosti među njima. Vlada je zakon najavila u prosincu, nadajući se da će praznici otupjeti mobilizacijski potencijal. No, bili su potpuno u krivu. Škole diljem Grčke su otišle u štrajk, a tisuće nastavnika i učenika je demonstriralo na ulicama Atene u jednom od najbrojnijih protesta u posljednjih nekoliko godina. Vlada je odgovorila policijskim pendrekom.
Narednih tjedana ćemo vidjeti kako će stvari razvijati na oba fronta, ali povijest nas uči da je kombinacija antinacionalizma i antisocijalnih politika na vlasti itekako plodno tlo za razvoj (ekstremne) desnice.