Premda je riječ o sasvim banalnom zaključku, često ga se u medijskim raspravama izbjegava: slobodno tržište i konkurencija rezultiraju pobjednicima i gubitnicima. A ako ga se i ne izbjegava, onda se prešućuju učinci: društveni i ekonomski troškovi. Ako određeni industrijski sektor u nekoj državi gubi u konkurentskoj borbi od istog tog sektora iz neke druge države, ne mogu se tek tako, bezbolno i brzo, alocirati resursi u neku drugu, profitabilniju granu kako bi se nadomjestili gubici na razini nacionalne ekonomije.
Nestanak radnih mjesta, naravno, sa sobom nosi i politički rizik za garnituru na vlasti. Stoga ne treba čuditi trend posljednjih godina na političkoj sceni. Razni zagovori različitih oblika protekcionizma postali su vruća politička valuta. Tome smo svjedočili u Trumpovoj kampanji, a kasnije i u njegovim tarifnim mjera, ali postoje i oni nešto skromniji pokušaji na koje su prisiljene slabije države. Pogotovo članice Europske unije kojima pravni okvir u kojem djeluju svaku protekcionističku mjeru čini ilegalnom.
Najizrazitiji pokušaji bili su oni u sektorima poljoprivrede, proizvodnje hrane i trgovine. Razne su države na europskoj periferiji nastojale povećati udio vlastitih proizvoda na policama supermarketa i dovijale se inovativnim načinima kako bi izmigoljili zabranama iz Bruxellesa. Uglavnom ti pokušaji nisu prolazili, kao ni onaj hrvatskog ministra poljoprivrede Tomislava Tolušića. Sada nešto slično pokušava i Rumunjska, ali ne direktnim određivanjem omjera stranih i domaćih proizvoda na policama, već donekle zaobilaznom taktikom.
Naime, rumunjska je vlada preko javne kompanije Unirea odlučila investirati 100 milijuna eura u poljoprivrednu infrastrukturu. Preciznije, u skladišta i distribucijske mehanizme za poljoprivredne proizvode. Konkretnije, posrijedi su investicije u skladištenje voća, povrća i žitarica, riblju burzu te razvoj postojećih pogona za preradu. Predviđeno je da se ta postrojenja izgrade na lokacijama koja će optimizirati njihovu distribuciju. S obzirom na te infrastrukturne prednosti, plan je da se tim investicijama udio domaćih proizvoda na policama poveća između 15 i 20%.
Treba tek vidjeti smatra li Europska komisija da se tim infrastrukturnim zahvatima narušava slobodno tržište.