Inicijativa Dobrodošli! objavila je još jedan izvještaj o stanju s migracijama u Hrvatskoj koji otkriva porazno nizak broj odobrenih isprava o međunarodnoj zaštiti; bilo da se radi o azilu (600) ili o supsidijarnoj zaštiti (139). Ukupno je izdano 739 takvih isprava o zaštiti, odnosno zaštićeno je manje od 1000 ljudi. To nije brojka za 2018. godinu, već ukupna brojka za period od 2006. pa do kraja prošle godine.
U Inicijativi naglašavaju da se “posljednjih godina broj odobrenih zaštita povećao, no Hrvatska je i dalje (u odnosu na neke druge zemlje članice EU) restriktivna u odobravanju međunarodne zaštite, a ujedno i manje poželjna zemlja destinacije zbog nekvalitetnog integracijskog sustava”.
Iz inicijative objašnjavaju da “na poboljšanje kvalitete sustava uvelike utječu politike koje institucije sprovode”, stoga je posebno zanimljivo pitanje kako će izgledati nova Strategije za demografiju, u sklopu koje će se izraditi tzv. migracijski plan. Iako Hrvatska od 2016. godine nema migracijsku politiku, odnosno istu provodi na temelju Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, u Inicijativi Dobrodošli! Smatraju kako bi zbog kvalitetnijeg i sveobuhvatnijeg pristupa fenomenu migracija adekvatnije bilo da se izradi i migracijska politika.
Humanitarne vize i azili
Hrvatska također sudjeluje u programu preseljenja izbjeglica iz Turske te je, prema posljednjim informacijama u posljednjoj grupi izbjeglica, 50 osoba preseljeno i smješteno u Prihvatilište za tražitelje azila u Kutini; a država je za njih namijenila 14 stanova u gradu Rijeci, koji se odnedavno priključio planu razmještaja. Grad Osijek, koji već ima neka iskustva s planom premještanja, a o njima pomnije izvještava Centar za mir, nenasilje i ljudska prava – Osijek, koji je početkom godine objavio Izvješće o integracijskom auditu grada Osijeka – kvalitetan pregled institucionalne i civilne spremnosti na uključivanje stranih državljana u javni gradski život te pružanje podrške za uspostavu takvog sustava.
Napredak u zaštiti ljudskih života tijekom života u tranzitu može se pronaći u odobravanju rezolucije o europskom sustavu humanitarnih viza što je izglasao Europski parlament s apsolutnom većinom od 429 glasa. Rezolucija bi trebala omogućiti državljanima trećih zemalja da se prijave za ulazak na teritorij EU na temelju humanitarnih razloga. Uvođenjem humanitarne vize, nastoji se još jednim mehanizmom obvezati članice EU na ispunjenje međunarodnih obaveza na koje su pristale.
Opasnost s uvođenjem instrumenta humanitarnih viza nosi rizike od reduciranja odobrenih azila i supsidijarnih zaštita. Razlika je u tome što humanitarna viza osigurava mnogo manji set prava od međunarodne zaštite, pa primjerice ne osigurava pravo na rad. Humanitarna viza bi mogla spriječiti smrtna stradavanja i nasilje na granici, no ostaje pitanje hoće li će osigurati dostojanstven i uključiv život u nekoj zemlji ili će dovesti do daljnjeg urušavanja sustava međunarodne zaštite i političke zloupotrebe.