Kao i svake godine, obljetnica oslobođenja zatvorenika nacističkog logora smrti Auschwitz, koja je ujedno i Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta, obilježena je ove nedjelje u muzeju u poljskom Oświęcimu. Poljski domaćini, predstavnici vlasti, zajedno su s međunarodnim uzvanicima držali standardne govore ispražnjene od svakog smisla ili iskrenog pijeteta. No ova je, 74. obljetnica, ipak imala jedan vrlo specifičan detalj: paralelno sa službenom komemoracijom, unutar kompleksa logora održavao se prosvjed.
Njega su organizirale poljske ekstremno desničarske organizacije koje je vodio Piotr Rybak, čovjek koji je prije nekoliko godina osuđen zbog paljenja lutke Židova navodno u znak prosvjeda protiv “izbjegličke krize”!? Da stvar bude bizarnija, poljski su fašisti ove godine unutar logora uzvikivali parole kojima su tražili da se Poljska oslobodi utjecaja Židova. Također su tvrdili kako se službena komemoracija održava samo za ubijene Židove, što je uprava muzeja odmah demantirala objašnjavajući kako se obilježavaju i naznačuju sve žrtve.
Pitanja bez odgovora
U svakom slučaju, činjenica da se uprava muzeja mora pravdati organizatorima antisemitskog prosvjeda u Auschwitzu na dan obilježavanja Holokausta dovoljno je porazna slika svijeta danas. No bilo bi naivno svu odgovornost prebaciti na dvjestotinjak poljskih fašista. Normalizacija njihovog divljanja posljedica je dugogodišnje kampanje desničarskog “ispravljanja povijesti” koju provodi poljska vlada, zajedno sa svojim srednjoeuropskim kolegama, a koja redovito koketira s antisemitizmom.
Prije tek nešto više od godine dana, poljski premijer Mateusz Morawiecki položio je vijence na grob jedne poljske kolaboracionističke jedinice koja je aktivno sudjelovala u pokoljima Židova tijekom Drugog svjetskog rata. Taj čin je, kao i obično u istočnoj Europi, opravdan tvrdnjom da su se ti kolaboracionisti zapravo borili protiv komunizma, puno opasnije prijetnje čak i od fašizma. Stoga ne čudi da je za poljsku desnicu datum oslobođenja Auschwitza nezgodan: njegove zatvorenike je naime oslobodila Crvena armija.
Poljske vlasti nastoje izbjeći spominjanje te činjenice, između ostalog i eliminiranjem ruske delegacija iz službene komemoracije. No to uvijek ostaje nezgodna akrobacija. Ako su poljski kolaboracionisti heroji i branitelji Poljske od komunista, zašto sada nezavisna Poljska slavi komunističko oslobođenje logoraša u muzeju Holokausta koji su osnovali komunisti? To je pitanje na koje desničarska vlada nema odgovor. Da bi ga smislila, morala bi priznati ili da su njezine simpatije na strani fašizma ili da je cijela njezina antikomunistička ideologija nastala na povijesnom falsifikatu.