Kao prva točka legitimacije kapitalizma uglavnom se navodi sljedeća tvrdnja: sve alternative su se pokazale promašenima. Ako se kao odgovor ukaže na to i da kapitalizam po vlastitim kriterijima spada u domenu promašenih avantura, reakcija koja uobičajeno slijedi svodi se na: možda postoje neki problemi, ali ljudi žive puno bolje nego prije 100 ili 200 godina, a i razlike u bogatstvu se također smanjuju, pogotovo među različitim dijelovima svijeta.
Toj se reakciji nedavno priklonio i notorni Bill Gates. Za vrijeme boravka u Davosu na Twitteru je objavio infografiku koja je sažela istraživanja Maxa Rosera s poznate web-stranice Our World in Data koja prati razvoj svijeta putem istraživanja podataka. Od tih šest Roserovih grafova koje je Gates predočio svojim pratiteljima, a njih je 46 milijuna, uz riječi: “Mnogo ljudi podcjenjuje koliko se život poboljšao u protekla dva desetljeća”, posebno se istaknuo jedan i zadobio najviše pažnje.
Prema tom grafu, 1820. godine na našoj planeti je 94% stanovništva živjelo u siromaštvu, dok danas tek 10% svjetskog stanovništva živi ispod granice siromaštva. Taj je graf iznimno popularan i uvjerljiv, koristi se kao ključan argument u obrani širenja slobodnog tržišta, a njime se čak brani i eventualni rast nejednakosti: pa što ako čak nejednakost i raste kad samo toliko mali broj ljudi živi u siromaštvu. To je prihvatljiva cijena za nejednakost.
Mansplaining milijardera
Međutim, taj se graf zasniva na vrlo upitnoj metodologiji koju je vrlo precizno jučer u Guardianu raskrinkao Jason Hickel, profesor na Londonskom sveučilištu i autor utjecajne studije The Divide: A Brief Guide to Global Inequality and its Solutions. Prvi metodološki problem, kako ističe Hickel, predstavljaju sami podaci. Naime, prije 1981. godine nisu se prikupljali stvarni podaci o siromaštvu. Sve prije toga je prilično skicozno, a o godini tako dalekoj kao što je 1820. da se i ne govori. Procjene za tadašnje razdoblje su zapravo besmislene, tvrdi Hickel.
Roser se u izradi grafa zapravo oslanja na podatke o nejednakoj distribuciji svjetskog BDP-a koji nam ne mogu gotovo ništa reći o samom siromaštvu. Ono što Roserovi podaci zapravo otkrivaju jest povijesni proces: prinudna proletarizacija svjetskog stanovništva kroz procese ograđivanja zemljišta u Europi i kolonizacije u ostatku svijeta. Drugim riječima, uvođenje kapitalizma. Prije uvođenja kapitalizma za mnoge proizvode nije bio potreban novac: ljudi su imali pristup zajedničkim resursima, kao i sredstva za obradu zemlje koja su im priskrbljivala hranu. Preciznije, ako su imali manje novca, ne znači da su im stvari bile nedostupnije i da su bili siromašniji. Za neke stvari novac nije bio potreban. Naprosto se radilo o drukčijem načinu proizvodnje i čisto monetarne usporedbe su neodržive.
Nema sumnje da je kapitalizam donio snažan tehnološki napredak, ali mnogim ljudima u kolonijama nadnica nije ni približno mogla kompenzirati ono što su izgubili oduzimanjem resursa i hrane. Drugi problem s Roserovom, a i ne samo njegovom metodologijom, kako navodi Hickel, jest smiješno niska granica siromaštva. Naime, granicu siromaštva predstavlja zarada od dva dolara dnevno ili preciznije: ono što se moglo kupiti u SAD-u 2011. godine za dva dolara. Već duže vrijeme mnogi istraživači plediraju za podizanje granice i većina se slaže da bi trebala iznositi barem 7,4 dolara dnevno, a neki zastupaju i one više do 10 ili 15 dolara. Ako se prihvati granica od 7,40 dolara, rezultat za Gatesa baš i ne bi bio oduševljavajući: iznosio bi oko 4,2 milijarde ljudi koji žive ispod granice siromaštva i predstavljao bi rast u odnosu na 1981. godinu.
Također, tvrdi Hickel, sav napredak u ovoj oblasti dogodio se na samo jednom mjestu: u Kini. Ako bi nju izuzeli iz kalkulacije, podaci bi bili još porazniji. A ona se ne uklapa baš sa svojim politikama u slavljenički narativ o blagodatima slobodnih tržišta. Za zaključak: samo 5% novostvorenog svjetskog bogatstva prelijeva se u ruke 60% najsiromašnijih. I onda bi trebali vjerovati, kako kaže Hickel, mansplainingu milijardera iz Davosa koji nam kažu da živimo u najboljem od svih mogućih svijetova? Fake news, reklo bi se.