“Moskva će potrošiti stotine milijuna dolara na skorašnje ukrajinske izbore”, vrište ovih dana naslovnice zapadnih i ukrajinskih medija. S druge strane, u medijima koje financira ruska vlada najavljuje se vrlo vjerojatna izborna prevara u režiji SAD-a i zapadnoeuropskih zemalja. Za manje od dva mjeseca u Ukrajini se održavaju opći izbori, ponovo u kaotičnoj i napetoj atmosferi. Vlada u Kijevu ni nakon gotovo pet godina nije uspostavila kontrolu nad istočnim dijelom Donjeckog bazena, a Autonomna Republika Krim, koju je Rusija anektirala 2014. godine, već je napola zaboravljena u ozbiljnim razgovorima o budućnosti Ukrajine, iako se to nitko ne usudi reći biračima.
No ako je Ukrajina još uvijek područje nadmetanja za utjecaj između Rusije i SAD-a, čini se da aktualni predsjednik Petro Porošenko više ne uživa potpuno povjerenje ni jedne strane. On je te ratne 2014. uvjerljivo izabran – uz vrlo malu ili nikakvu izlaznost u pojedinim dijelovima južne i istočne Ukrajine – kao umjereni kandidat. Porošenko spada među ukrajinske oligarhe koji u događajima koji su podijelili zemlju nisu isticali osobito radikalne stavove. No pritisak ojačane ekstremne desnice i njegova vlastita nesposobnost da riješi problem Donbasa i Krima ipak su predsjednika prisilili da s vremenom zaoštri retoriku i pokuša se nametnuti kao nacionalistički “jastreb”.
Prodor fikcije u politiku
To je, međutim, uvijek bila utakmica u kojoj ima boljih igrača od njega. Posljednjih godina postalo je jasno kako je nacionalistička liderica Julija Timošenko uvjerljivo prestigla Porošenka po popularnosti. Stoga se ona nametala kao vjerojatna pobjednica izbora ove godine, pogotovo zato što su umjereniji kandidati i oni skloniji Rusiji ostali “zarobljeni” na 15-20% otkako je njihova najsnažnija izborna baza izvan kontrole i domašaja vlade u Kijevu. Ipak, sudeći po posljednjim anketama, Timošenkovoj bi pobjedu u zadnji čas mogao preoteti sasvim neočekivani kandidat: glumac Volodimir Zelenski.
Naravno, ni u drugim zemljama nije neobično da poznati i slavni izvan svijeta politike “upadnu” na scenu i ekspresno ostvare povijesni uspjeh, no kod Zelenskog stvar ima dodatni sloj farse: on svoju popularnost temelji na činjenici da je u popularnoj seriji glumio uspješnog predsjednika. Naslovljena Sloga naroda, serija prati anonimnog učitelja koji stječe nacionalnu slavu nakon što u “viralnom” videu upozori na korupciju da bi kasnije bio izabran za predsjednika. Hollywoodska je to bajka u koju su mnogi u Ukrajini, suočeni s katastrofalnom i naizgled bezizlaznom situacijom, rado povjerovali. Na to je očito i računao Zelenski kada je osnovao stranku nazvanu po seriji.
Ovaj iznenadni prodor televizijske fikcije na ukrajinsku političku scenu je znatno uznemirio duhove i u Moskvi i u Washingtonu. Nikome, pa vjerojatno čak ni samom Zelenskom, nije sasvim jasno “čiji je on” i “za koga radi” u zemlji opsjednutoj geopolitičkim spletkama i špijunskim aferama. Činjenica da bi pored silnih stotina milijuna koje su velesile ulupale u Ukrajinu na vlast mogao doći fikcionalni lik možda može izgledati smiješno. No vjerujemo kako stanovnicima ove zemlje s pravom više nije do smijeha. Uostalom, tko kaže da su sapunice koje su Ukrajincima dosad nudile Rusija i Zapad išta uvjerljivije od one koju nudi Zelenski. Čak i ako je happy end u svakom scenariju malo izgledan.