Kako prenose mediji, tisuće kršćana i muslimana sudjelovale su na jučerašnjoj katoličkoj misi na stadionu u Abu Dabiju, prvoj zabilježenoj u nedavnoj povijesti Arapskog poluotoka. Bio je to vrhunac posjeda pape Franje Ujedinjenim Arapskim Emiratima, do kojeg je došlo na poziv Kalife al-Nahjana, apsolutističkog vladara najvećeg među zaljevskim emiratima. No posjet je zapravo i posljedica nedavno objavljene odluke da će papa ostatak svog pontifikata posvetiti međureligijskom dijalogu, osobito kroz posjete tradicionalno nekatoličkim zemljama.
U tom smislu, posjet Emiratima se može činiti logičnim. To je skup teokratskih apsolutističkih monarhija koje definitivno ne pripadaju tradicionalnom katoličkom svijetu, ali ujedno u njima trenutno obitava velik broj katolika. Gospodari tih emirata su također geopolitički snažno okrenuti Zapadu. No, UAE je s druge strane i neobičan izbor, jer je ta država, prema izvještajima UN-a i humanitarnih organizacija, zajedno sa Saudijskom Arabijom najodgovornija za katastrofalna stradanja u obližnjem Jemenu, u kojem svaka od intervencionističkih snaga nastoji nametnuti svoju vladu.
Papa je uoči puta u Emirate pozvao na molitvu za Jemen, ali nije ni jednom riječju spomenuo odgovornost svog domaćina za užase u toj zemlji. Stvari stoje još gore sa pitanjem emiratskih katolika. U više izjava za vrijeme posjeta, papa je Emirate pohvalio kao mjesto tolerancije i vjerskog suživota. Međutim, Emirati zapravo imaju sustav eksplicitne zakonske diskriminacije drugih religija, kao i nesunitskih muslimana. To je, dakako, samo dio duge liste katastrofalnih kršenja ljudskih prava koja su karakteristična za sve zaljevske apsolutističke monarhije, uključujući UAE.
Saveznici i neprijatelji
Osim toga, gotovo svi emiratski katolici zapravo su Filipinci ili Indijci koji su u Emiratima dio obespravljene mase zavisnih radnika koji čine 90% stanovništva te države. Iako se često tako nazivaju, oni nisu obični migrantski radnici. U svim zaljevskim zemljama funkcionira tzv. sustav kafala, koji strance čine ovisnima o svojim gazdama na način kakav je u ostatku svijeta teško zamisliv još od formalnog ukidanja kmetstva. Prešutjeti tu monstruoznost znači normalizirati politički i ekonomski sustav kakav bi trebao biti neprihvatljiv svakome s minimalnim osjećajem za pravdu i jednakost.
Naravno, papa u ovom slučaju nije jedini krivac. Emirati su čvrsti saveznik Zapada i jedan od najvjernijih i najrastrošnijih kupaca skupog zapadnog oružja. To su ključni motivi za normalizaciju države koja je tehnološki u 21., ali društveno-politički u 12. stoljeću. Sudbina je htjela da se to licemjerje neobično jasno pokaže upravo u vrijeme papinog posjeta. Naime, papa je u avionu na povratku iz Emirata objavio kako je primio pismo venezuelskog predsjednika koji traži papino posredništvo u sukobu koji su izazvali SAD i susjedni Brazil u pokušaju da u Venezueli izvedu puč uz izgovor kako u toj zemlji vlada “diktatura”.
Iako je danima hvalio emiratski apsolutistički politički sustav bez izbora i ljudskih prava, papa nije imao baš ništa za reći u potporu izabranoj vladi Venezuele. A još čekamo i prvog zapadnog političara koji će emiratsku sramotu nazvati “diktaturom”.