Brdo Marjan jedno je od Splićanima najdražih mjesta i simbol grada. Nedavno naglo sušenje šume izazvalo je stoga ozbiljnu zabrinutost građana, ali i sumnje kako zapuštanje Marjana, u gradu u kojem turizam diktira stalno širenje građevinskih površina, i nije sasvim slučajno.
Tijekom nedjeljne nogometne utakmice na splitskom Poljudu između Hajduka i Lokomotive, na sjevernoj tribini rezerviranoj za navijačku skupinu Torcida osvanuo je, pored ostalih manje ugodnih poruka, i transparent: “Vaš je plan uništiti gradske svetinje/od Marjana do kulturne baštine”. Rijetko kada se Torcida oglašava po bilo kojem pitanju nevezanom uz Hajduk, premda bi mnogi željeli njihovu potporu, pošto je riječ o moćnoj skupini pred kojom drhte političari i dužnosnici. I to zbog njihove masovnosti, organiziranosti i činjenice da predstavljaju jedan od važnijih simbola ovog grada.
Drugi takav simbol upravo je Marjan, park šuma, koja je zbog godina nebrige gradskih vlasti praktički pred uništenjem. Ogoljeno brdo koje je pošumljivanjem započetim još 1852. godine naporima zajednice, između ostalog građana koji su darivali svoje posjede, postalo omiljeno izletište u samom gradu, danas je pred izdisajem. Od 1990-ih godina šuma je grickana bespravnom gradnjom po svojim obolima, ali i unutrašnjosti, plaže su prepuštene nemarnim koncesionarima, a šumom upravlja gradska ustanova sastavljena od 50 do 60 zaposlenika u kojoj je tek odnedavno zaposlen jedan i jedini šumar.
Prije tri godine Društvo Marjan, udruga građana, koja, između ostalog, godinama čuva ovu šumu od najezde različitih građevinskih apetita, primijetila je sušenje stabala. Trebala je godina dana da se nadležni u Javnoj ustanovi za upravljanje šumom organiziraju. Prošle godine u travnju tadašnji ravnatelj Robert Koharević tvrdio je kako je nametnikom ugroženo 13 tisuća stabala, odnosno petina šume, no malo je toga napravljeno da se problem riješi. Početkom ove godine novi ravnatelj Damir Grubšić izjavio je kako je zaražena čak trećina šume te najavio natječaj za gradnju novih puteva kako bi se zaražena stabla mogla odvoditi iz šume. Drugim riječima, osim što je potrebno trećinu šume ispilati, ravnatelj JU, inače po struci građevinar, najavio je i potpuno mijenjanje izgleda i karaktera šume.
Privatni interesi u pozadini
Unatoč tome što u gradu, kao i u ostatku Hrvatske, inače vlada apatija, a civilno društvo je na klimavim nogama, građani su ovoga puta masovno ustali nakon što su čuli vijest da će se njihova omiljena park šuma preorati bagerima kako bi se napravilo dodatnih oko 14 kilometara puteva širine prvo 3,5 potom 2,5 metara.
“Ideja o probijanju 14 kilometara vlaka, odnosno puteva u marjanskoj šumi, tako širokih da se po njima mogu voziti ne samo automobili nego čak i kamioni, toliko je apsurdna da mi je i sad teško povjerovati da je to mogla biti ičija stvarna nakana”, rekla je za Bilten Duška Boban, koja je 2011. godine organizirala prosvjed putem Facebooka kada je tadašnji gradonačelnik Željko Kerum, čija je stranka i danas u koaliciji s vladajućim HDZ-om, poželio graditi ugostiteljski objekt na marjanskoj plaži Prva voda. Građanski otpor koji je tada uključivao nekoliko tisuća građana spriječio je tu gradnju. A isto se dogodilo i početkom ove godine po objavi spomenutog natječaja za gradnju puteva.
Kolektiv uglavnom anonimnih pojedinaca pokrenuo je na Facebooku inicijativu Naš Marjan te u deset dana organizirao tri prosvjeda na kojima se okupilo više tisuća ljudi. Prva dva bila su na Marjanu, posljednji ispred Banovine, zgrade gradske uprave, i to tijekom sjednice gradskog vijeća. Uspjeli su “iskamčiti” da JU poništi sporni natječaj, a od Grada da pristane na osnivanje posebnog povjerenstva u kojem sjede šumski stručnjaci te predstavnici grada i građana. Oni su potom zatražili proglašenje elementarne nepogode, što im je u konačnici i uspjelo. Umjesto bagera, zaražena stabla odvozit će ljudi, a možda i konji. Sve to dogodilo se u manje od mjesec dana, i premda je uspjeh iz perspektive građanskog napora zavidan, gorka je činjenica da će se ipak znatan dio šume posjeći. No barem neće potpuno promijeniti svoj karakter i novom sadnjom u dalekoj budućnosti mogla bi se spasiti.
“Oko Marjana se doslovno odvija specijalni rat u kojem je Društvo Marjan na strani onih koji Marjan žele zaštititi i braniti javni interes, a na drugoj institucija koja se brine o Marjanu i bespravni graditelji koje isključivo zanima njihov privatni interes, kao i oni nevidljivi igrači koji crtaju karte unutar obuhvata Park šume Marjan na način koji pogoduje pojedincima”, rekao je za Bilten Srđan Marinić, predsjednik Društva Marjan.
Namjerno zapuštanje?
Naime, Marjan je dvostruko zaštićen – prvo 1964. godine kao park prirode, a potom kao kulturno dobro, što je pobjeda koju su upisali Društvo Marjan i inicijativa Za Marjan nakon prosvjeda 2011. godine. No granice i razine zaštite mijenjale su se tijekom godina, posebice na južnoj strani gdje je jedan lokalni poduzetnik predlagao čak i stvaranje “splitskog Manhattana”. Dobar je to komad zemlje sa divnim pogledom koji se pruža na splitski kanal. I sigurno je da neki na Marjan ne gledaju kao na rekreativnu zonu lišenu komercijalnih sadržaja gdje se mogu odmoriti u prirodi nadomak grada, već kao na potencijalno gradilište.
Brojni građani stoga ne skrivaju svoje sumnje o namjernom zapuštanju šume za nečije interese. No s takvim slutnjama građani malo mogu. Čak i kad su postojale naznake ili dokazi, ništa se nije dogodilo. Društvo Marjan je tijekom mandata spomenutog Koharevića, koji je i danas na mjestu pomoćnika ravnatelja, podignulo kaznenu prijavu protiv vodstva JU zbog nezakonitog upravljanja Marjanom. No splitsko državno odvjetništvo odbacilo je njihove prijave što isto ne čudi. Dovoljno je sjetiti se da je riječ o instituciji koja nije bila kadra pozvati na ispitivanje 20-ak svjedoka iz logora Lora koji su tvrdili da ih je tijekom devedesetih tamo mučila jedna danas odlikovana književnica.
“U vrijeme razmatranja prijave nije bilo vidljive štete kao sad kad se trećina šume osušila, pa je tada Općinsko državno odvjetništvo navelo da nije utvrđena šteta. S odmakom od dvije godine počinjena šteta se može brojiti u stotinama milijuna kuna, ako se uzme u obzir da je vrijednost jednog stabla alepskog bora, prsnog promjera 60 cm, oko 15.000,00 kn, a da je stradalo oko 20 tisuća stabala”, tvrdi Marinić.
No nije baš za vjerovati da će se mnogo napraviti po pitanju odgovornosti onih koji su Marjan doveli u današnje stanje, kao ni da će se išta učiniti kako bi se spriječile pripreme za buduće gradnje. Dapače, aktualna vlast će sigurno pokušati “pripitomiti” Marjan uvođenjem novih sadržaja kroz projekt “Marjan 2020 – Brdo prošlosti, oaza budućnosti” za koji su osigurana bespovratna europska sredstva u iznosu od 15,8 milijuna kuna.
Kalkulacije s kvadratima
Kad je pak riječ o – zahvaljujući građanima – sad napuštenoj ideji gradnje puteva na Marjanu, Boban kaže da joj je lakše povjerovati da je sve započelo kao “nekakva unutar-koalicijska bitka između aktualnog gradonačelnika Andre Krstulovića Opare i njegovog partnera u vlasti i bivšeg gradonačelnika Željka Keruma, a s ciljem sramoćenja prvog, s obzirom na to da ovom drugom takav kulturocid ne bi bio nikakav problem u očima onih koji za njega glasaju”. Splitska vlast, naime, leži na klimavim nogama. Dva oštra suparnika tijekom drugog kruga za izbor gradonačelnika – Kerum i Krstulović Opara – na kraju su morali sjesti za stol i dogovoriti koaliciju. Percepcija jednog kao “nekulturnog divljaka”, a drugog kao “kulturnog fetivog” (autohtonog), stereotipi su na kojima i danas obojica grade karijere. No naizgled suprotstavljene figure često imaju iste interese – uostalom, zajedno vode grad.
“Čini mi se da je gradonačelnik Krstulović Opara u zadnji tren spoznao da se takvim naumima ili pak makinacijama mora čvršće oduprijeti nego bilo čemu drugom u prijeporima koje trenutno ima s koalicijom i oporbom. Ipak, od njega građani očekuju puno više. Na primjer da hitno odluči smije li aktualno vodstvo Javne ustanove ostati, pa čak i o tome koliko je gradu potrebna takva ustanova s 55 zaposlenih i budžetom od osam milijuna kuna od kojih jedva da išta ostane za održavanje Marjana kao dvostruko zaštićenog spomenika prirode i kulture”, kaže Boban koja smatra da bi Opara “pokretanjem restrukturiranja Javne ustanove mogao dokazati da je stvarni gradonačelnik ovog grada, odnosno da se ipak razlikuje od onih prije njega”.
“Naime, javnosti je dobro poznato da i obitelj Andre Krstulovića Opare ima zemljište unutar granica Park šume Marjan, u nedosanjanom građevinskom području za mnoge aktere na vlasti”, napominje Boban činjenicu koju Opara Krstulović, ili “fetivi” kako mu se rugaju na društvenim mrežama, u javnosti ne spominje često. Bilo kako bilo, građani Splita bdiju nad Marjanom i čini se da neće odustati.
“Zašto turisti dolaze u Split? Osim palače u kojoj je sve manje života i plaža koje su donedavno bile u potpunosti prepuštene samoprozvanim šerifima jedan od razloga je sigurno i Marjan. A i marjanski graditelji baš na turiste računaju kada kalkuliraju s cijenama kvadrata koje se mogu postići na zlatnome brdu. Pitanje je zapravo, jeste li svjesni da nećete imati od čega živjeti kad uništite i Marjan? Jer proizvoditi ne znate, a kad odu turisti ni Splićani više neće moći plaćati kavu 20 kuna. Prekomplicirano za shvatiti?”, poručuju sa stranica Naš Marjan.