“Nema tih sankcija koje nas mogu natjerati da ukinemo takse”, izjavio je jučer kosovski premijer Ramush Haradinaj reagirajući na pismo koje su predstavnici kosovskih vlasti dobili od srednjerangiranih američkih dužnosnika. U tom se pismu traži da Kosovo smjesta ukine takse uvedene na srbijanske i bosanskohercegovačke proizvode koje su trebale služiti kao sredstvo pritiska da bi se ubrzalo priznanje Kosova, ali koje su zapravo prekinule pregovore sa Srbijom. No pismo ujedno sadrži i nimalo suptilnu prijetnju.
“Nevjerojatno je da nakon svega što smo zajedno učinili Kosovo toliko malo vrednuje naše prijateljstvo da ignorira naš savjet”, poruka je koju se može čitati i kao prijetnja Kosovu da sudbina države ovisi o dobroj volji SAD-a. Prepoznajući tu opasnost, Haradinaj je jučer nastojao potvrditi svoje simpatije prema Americi i ponuditi “ispriku” za svoju tvrdoglavost. Riječ je o dosad najozbiljnijem “sukobu” između Kosova i Sjedinjenih Država koje su cijelo vrijeme služile kao glavni zaštitnik Kosova čiju samostalnost ni nakon 11 godina još uvijek ne priznaje znatan broj svjetskih država, uključujući naravno Srbiju i Rusiju.
Uloga pijuna
Pritisak SAD-a vjerojatno je posljedica paničnog pokušaja da se što prije “normaliziraju” odnosi u regiji kako bi se države Balkana lakše pogurale prema euroatlantskim integracijama i tako osiguralo da će Zapad (a ne Rusija) imati odlučujući utjecaj na budućnost regije. Kosovsko usporavanje procesa američkim se diplomatima može činiti kao usluga Rusiji, koja se najmanje očekuje od te države, jer je ona u najbližim odnosima s SAD-om među zemljama regije. No iz perspektive kosovskog vodstva stvari izgledaju sasvim drugačije.
Žurba da se što prije završi “normalizacija” znači da bi Kosovo moglo biti prisiljeno raditi određene ustupke Srbiji. No nije sasvim jasno što bi oni uopće mogli biti, jer Srbija nad najvećim dijelom bivše pokrajine nema nikakvu kontrolu već 20 godina. SAD-u s druge strane nije previše stalo kakvi će to ustupci biti, ako može zadržati svoj utjecaj na Kosovu, a istodobno smanjiti ruski utjecaj u Srbiji. Gorka je ironija da se Kosovo i Srbija formalno sukobljavaju oko pitanja suverenosti, a pritom zapravo igraju ulogu pijuna u tuđim borbama u kojima je njihova suverenost najmanje važna.