U Hrvatskom saboru jučer su izglasane izmjene Zakona o privatizaciji Ine. I to su izglasane na knap jer HDZ, tko zna iz kojih razloga, potrebnu većinu od 76 zastupnika u trenutku izglasavanja nije imao. Pomogli su im, kažu slučajno, “suverenisti” Hrvoje Zekanović i Zlatko Hasanbegović. Njihova dva glasa protiv zajedno sa 74 većinska za, omogućili su kvorum i usvajanje izmjena zakona.
Ostatak opozicije i liberalni tabloidi odmah su napali Zekanovića i Hasanbegovića, optužujući ih za suradnju s HDZ-om koji inače stalno kritiziraju. Njih dvojica tvrde da naprosto nisu uočili da bi se kvorum raspao njihovim odlaskom jer je odlazak opozicije iz sabornice pod vodstvom SDP-ova Davora Bernardića bio isuviše stihijski. Teško im je ne vjerovati jer upravo na neslaganjima s HDZ-om i tzv. suverenističkoj poziciji grade svoj politički imidž. Bilo kako bilo, ovaj im je potez ili propust vidno naštetio reputaciji.
Izmjena zakona
A o čemu se u izmjenama zakona radilo? Naime, država se izmjenom članka 10, po zahtjevu Europske komisije, zapravo odrekla ekskluzivnog prava kontrole nad promjenama vlasništva u kompaniji, veta na odluke uprave te prva prvokupa dionica Ine. Ovim se i formalno legalizirala činjenica da MOL upravlja kompanijom ionako. Tako sada mogu preuzeti većinski udio (trenutno imaju 49,1% dionica), a na tom putu im stoji samo suglasnost resornog ministra na temelju predočenog dugoročnog plana.
A na temelju ministrova mišljenja Vlada mora u roku od 30 dana odobriti ili odbiti suglasnost. Na prvu se čini da je riječ o snažnom instrumentu, međutim zakonski je podloga za uskraćivanje suglasnoti vrlo nedorečena i nedefinirana te je ono teško izvodivo. Uglavnom, čini se da taj tip osigurača i nije od neke koristi. Vladajući HDZ je donošenje izmjena zakona branio nužnošću prilagodbe europskim pravnim stečevinama, dok se oporba, s pravom, rugala s onom bizarnom božićnom najavom premijera Andreja Plenkovića iz 2016. godine po kojoj je Vlada trebala, prodajom dionica HEP-a, otkupiti dionice Ine.
Lutajuća opozicija
Da stvar dobije i cirkusantsku notu, pobrinuo se Mostov Miro Bulj koji je u Saboru za vrijeme rasprave i izglasavanja, koji su inače išli po hitnoj proceduri, puštao s mobitelu pjesmu “Ustani bane” kako bi izrazio svoje neslaganje s “mađaronima”. Prigodnije bi bilo da je pustio “Ne daj se, Ines”. Priključio mu se i SDP, koji je također najavio “suverenistički” zaokret u kampanji za euroizbore. To samo znači da su sjetili nekih socijaldemokratskih mjera pa ih nazvali suverenističkima jer pojma nemaju što im socijaldemokracija u imenu ustvari znači.
Sva tragedija žestokog i “suverenističkog” oporbenog protivljenja završnom činu prodaje Ine lako se razotkriva ako zamislimo suprotan scenarij. Da je vladajuća stranka krenula s renacionalizacijom Ine i njenim uključivanjem u koordinirani razvojni plan reindustrijalizacije zemlje, optužili bi ih za socijalizam. Dakle, nikakvog tu suštinskog programskog neslaganja nema. Liberalna opozicija ionako luta, a ustaška pokušava pronaći “hrvatskog Orbana”. Samo je pitanje što će im “hrvatski Orban” kad mađarskim preuzimanjem Ine imaju pravog.