Koalicija Lige i Pokreta pet zvijezda koja obnaša vlast u Italiji međunarodno je poznata uglavnom po rasističkim migrantskim politikama. Odjeknulo je šire i zatezanje s Europskom komisijom oko visine proračunskog deficita, no tu se tamošnji “suverenisti” nisu pokazali odviše suverenima. Pa onda “brane” granice i “čiste” gradove od jadnih i nemoćnih.
No, nije samo rasizam važna i integralna komponenta njihove politike. Još je jedna nazadna ideologija sastavni dio njihova projekta. Riječ je o međunarodno raširenom pokretu protiv cijepljenja. Tzv. antivakseri diljem svijeta nastoje osporiti obvezno cijepljenje djece zbog navodnih, znanstveno nedokazanih štetnih učinaka, i odluku prepustiti njihovim roditeljima. Gotovo svugdje su prisutni, ali u Italiji njihova pojava i djelovanje zauzimaju jedno od ključnih poprišta političke rasprave.
Riječ je o pokretu koji, kako navodi David Broder u članku u New Statesmanu, uživa prilično visoku potporu u talijanskom društvu. Iako je prisutan već duže, ultimativni politički proboj je doživio 2017. godine kad je ministrica zdravstva iz tadašnje vlade Mattea Renzija, Beatrice Valencin, uvela zakonsku obvezu po kojoj djeca moraju primiti 10 različitih cjepiva. Na tu su se mjeru u predizbornoj kampanju odmah snažno zakačili i Liga i Pokret pet zvijezda. To je cijelom pokretu dalo krila, iako su već ranije polučili snažne učinke: 2017. godine je procijepljenost pala ispod kritičnih 95%, a šest puta je porastao broj oboljeli zbog izostanka cijepljenja te je zabilježeno šest smrtnih slučajeva.
Znanost i elite
Nakon preuzimanja vlasti koalicija nije naprasno ukinula svaku obvezu cijepljenja već je uvela neke kontradiktorne obrasce poput “fleksibilne obveze” dajući pritom roditeljima pravo izbora u slučaju nekih cjepiva. Međutim, novi val oboljenja ih je prisilio na prinudno cijepljenje nekih 800.000 ljudi, što djece što starijih. Dakle, skloni su pravu na izbor dok ih izbor ne demantira. A s druge strane, jača i pokret iz znanstvene zajednice, u prvom redu imunologa, koji nastoje suzbiti popularnost antivakcinacijskog pokreta i podučiti ljude širim društvenim i zdravstvenim implikacijama nedostatne procijepljenosti.
Neki imunolozi su postali i medijske zvijezde, a nezanemariv je i njihov utjecaj na rast svijesti o opasnosti pokreta protiv cijepljenja. No, ključna politička nit sukoba između koalicije i znanstvenika itekako je indikativna za vrijeme u kojem živimo. Osnovni argument koji predstavnici Pokreta pet zvijezda nude protiv cijepljenja je zasnovan na manjku demokratičnosti: oni nam propisuju što ćemo raditi, smatraju obične Talijane nepismenima i elitističke se zgražaju nad nama. A dodatno ih potpiruje i odgovor imunologa koji inzistiraju na tome da znanost naprosto nije demokratična.
Tvrde da, naravno, i znanost može pogriješiti, no stalni nadzor znanstvene zajednice čini te pogreške otklonjivima. Sve to daje povoda Pokretu i ostalim snagama antivakcinacijskog bloka da se navodno osjećaju autentičnim demokratima. No tu su itekako pobrkali lončiće. Naprosto su demokratsko preispitivanje ekonomije, kao navodne znanosti koja legitimira postojeći ekonomski i društveni poredak, proširili na šire znanstveno područje koje nije podložno takvom tipu sumnje.
Ili točnije: nisu ga proširili već u velikoj mjeri i zamijenili. Naime, pokret svoju popularnost prvenstveno zasniva na tome što ljudi uočavaju raskorak između onoga što im ekonomski analitičari govore i društvene stvarnosti koju žive. Kad ne postoji politička snaga koja može taj raskorak odstraniti, onda ga se pomiče u druge sfere, lakše zapaljive. I s potencijalno katastrofalnim učincima po zdravlje ljudi.