Stanje u beogradskom javnom prijevozu je u najmanju ruku problematično. Ne morate ni živjeti u Beogradu da biste uočili probleme, dovoljan je i jednodnevan posjet gradu. Autobusi uglavnom kasne, ne poštuje se red vožnje, a kad dođu su pretrpani i nerijetko se ne može ući u njih već se mora čekati sljedeći autobus čije je vrijeme dolaska neizvjesno.
Gradsko saobraćajno preduzeće (GSP) već godinama ne funkconira u skladu s funkcijom koju mora izvršavati: pružati građanima adekvatan i pouzdan javni prijevoz. Vlasti su krivnju za nefunkcionalnost i financijske probleme manje-više prebacivali na same građane i njihovo navodno odbijanje plaćanje prijevoza. To je išlo do toga da su doslovno slali čitave divizije kontrolora kako se netko ne bi slučajno prošvercao. Međutim, problem leži negdje drugdje.
Pored raznih bizarnih aktivnosti GSP-a poput one u kojoj su građani “demokratski” birali boju autobusa ionako prekrivenog reklamama i poslovnih odluka izravno na štetu kompanije, na primjer prebacivanje dijela aktivnosti poput održavanja i popravka vozila na privatnike, presudan je problem tretman radnika: vozača. Kao odgovor na loš tretman, produženje radnog dana i niske plaće, sve više vozača daje otkaz i odlazi raditi u zapadnu Europu.
Upravo u tom nedostatku vozača krije se razlog kašnjenja autobusa i kaosa u javnom prijevozu. Do sada se samo špekuliralo, ali sada je poznat točan broj vozača koji je dao otkaz u prošloj godini: njih čak 247. Većinom su otišli raditi kao vozači kamiona u Njemačku ili Austriju gdje mogu dobiti plaću u visini između 1.200 i 1.500 eura, dok prosječna plaća vozača u javnom prijevozu iznosi oko 380 eura. S tolikom plaćom je teško preživjeti, a da ne govorimo o stresu koji sa sobom nosi odgovornost za putnike i vozila.
U međuvremenu, vlast i oporba pričaju o GPS-u kao “gubitašu”, a sami ga čine “gubitašem”. S druge strane, zašto bi javni gradski prijevoznik morao poslovati profitabilno? Cilj mu nije profit, već zadovoljenje potreba građana. Postoje porezni i drugi mehanizmi kojim se financije mogu osigurati. No, čini se da je to za vlasti nesavladiva računica. Ne zato što su glupi, već zato što postoje konkretni interesi onih kojima odgovara kaos u GSP-u, a to su privatnici koji ubiru koncesije sa zajamčenim prihodima i poslove unutar GSP-a.