Ako su mediji ogledalo društva, što o našemu govori činjenica da se dio novinara u Hrvatskoj upravo bavi dvostrukom provjerom informacija iz izjava Ministarstva unutarnjih poslova?
Naime, u utorak 5. marta 2019. godine u redakciju portala Net.hr ušetala su dva uniformirana policajca kako bi legitimirala Đurđicu Klancir, poznatu urednicu i novinarku s 30-godišnjim iskustvom. Događaj je Klancir opisala u Facebook statusu:
“Danas mi je nepoznat netko kome sam valjda nanijela duševne boli u nekom od tekstova poslao u redakciju policiju. Dva uniformirana policajca, i oni pomalo zbunjeni, tražili su moje podatke s osobne karte. Rekli su da su zaduženi “za postupanje” na zahtjev sisačke policije. A od sisačke policije to je zatražio stanoviti odvjetnik. Imali su samo ime odvjetnika. Nisu mi znali reći tko tuži… Dakle, to je dovoljno da vam ujutro dođu policajci.( Ne moram vam reći što sam sve pomislila prije nego što sam saznala da “postupaju” za nekog odvjetnika). Zbilja sam svašta prošla od kada se bavim novinarstvom, ali ovo mi je definitivno bila novost. Da netko pošalje policiju samo zato da utvrde moju privatnu adresu na koju će mi slati tužbu. Zašto mi uvaženi g. odvjetnik nije htio poslati tužbu na redakcijsku adresu? Ni prva niti posljednja, na žalost. Ali policija je doista novi element. Što je sljedeće? Hapšenje na licu mjesta? Sprovođenje u pritvor dok se vještače duševne boli onih o kojima pišemo?”
U međuvremenu se priča rasplela, a reagirao je i Sisačko-Moslavački župan Ivo Žinić, negirajući da on ima ikakve veze s policijskom posjeti redakciji Net.hr-a. Policajci, i sami “pomalo zbunjeni” intervenirali su naime na zahtjev Žinićevog odvjetnika. Župan planira tužiti osobno Đurđicu Klancir zbog pisanja o djelima sisačkog župana, funkciji koju trenutno vrši Ivo Žinić. Prvo, ako malo proguglate tekstove Đurđice Klancir o ovom županu, vidjet ćete da je svaki objavljen u javnom interesu – nijedan se ne bavi Žinićem osobno. Pitanja koja je Klancir otvorila su srž bavljenja novinarstvom, a tiču se nepotističkog kadroviranja iz redova vlasti (HDZ) i oktroiranja političkih odluka u kontekstu javnih politika.
Od zastrašivanja do autocenzure
Drugo, nije se u Hrvatskoj oduvijek moglo tužiti novinare osobno za obavljanje posla. Podsjetimo još jednom, odluka je to koju je donijela prethodna HDZ-ova vlast, u vrijeme kada je sadašnja ministrica kulture bila državna tajnica. Odluka je to koja je stupila na snagu u vrijeme SDP-ove vlasti. Ovo je dakle treća Vlada koja dopušta osobnu financijsku penalizaciju novinara zbog obavljanja svog posla. Radi se o odredbama koje treba poništiti odmah po hitnoj proceduri, dok kakva takva sloboda medija još uvijek postoji. Zamislite da se po istom principu kažnjava druge struke koje djeluju u interesu javnosti? Zamislite hapšenje policajaca koji uhite javne ličnosti? Ili školske profesore koji moraju platiti kazne ako daju negativne ocjene djeci lokalnih moćnika? Ili da se osudi liječnika koji ne uspije spasiti život pacijenta, pogotovo ako je pacijent sin nekog moćnika? Ekvivalent tome ovo je što se događa s Đurđicom Klancir, Hrvojem Zovkom i svim drugim novinarima o kojima se ovdje također radi, ali nisu toliko javno proganjani.
No, ima tu još otvorenih slučajeva, poput ovoga kojeg je danas objavio Index a u kojem nepoznati pošiljatelj prijeti novinaru “dečkima iz Lučkog” zbog pisanja o Milijanu Vasi Brkiću. Kako je moguće da “dečki iz Lučkoga” i dalje, 25 godina nakon rata postoje u Hrvatskoj kao prijetnja ljudima koji samo obavljaju svoj posao? Tko omogućuje “dečkima iz Lučkoga” sve ove godine da djeluju s obje strane zakona, ovisno o potrebi političkih i drugih elita u ovoj zemlji? Tko će davati odgovore na ova pitanja ako novinari zašute? A zašutjet će pod čizmom financijskih penala zbog tužbi za sramoćenje i duševne boli u obliku autocenzure, u obliku nečega što bi možda moglo spadati i u novinarske duševne boli kao i u fenomen gušenja medijskih sloboda.
Policija kao privatni servis moćnika
No, da se vratimo na početak teksta i slučaj Klancir. Nakon brojnih neodgovorenih medijskih upita prema MUP-u, danas su poslali odgovor regionalnoj kablovskoj televiziji N1 u kojem se pozivaju na članak 50. Pravilnika o policijskom postupanju. Radi se o postupku utvrđivanja identiteta osobe. No, isti članak kaže da je u slučaju zloupotrebe policija dužna zaštititi identitet osobe. Postupak utvrđivanja identiteta osobe Đurđice Klancir može se tumačiti i kao drugi dio članka na kojeg se MUP poziva – kao zlonamjerno postupanje prema novinarki. Ovaj postupak naime nikako ne spada u uobičajeno policijsko postupanje, iako policija trenutno tvrdi suprotno. Ili kako kaže Hrvatsko novinarsko društvo:
“Ovo je također jedinstven slučaj da policija na radnome mjestu traži osobu protiv koje netko tek namjerava podići tužbu, i to privatnu. S obzirom na to da je kolegica Klancir u svojim tekstovima problematizirala način rada župana Žinića, uz ostalo i način zapošljavanja njegova sina, dolazak policije na njezino radno mjesto eklatantan je oblik političko-policijskog pritiska na novinarku, zastrašivanja i odvraćanja od daljnjeg tematiziranja načina postupaka župana Žinića. Riječ je o dosad neviđenoj praksi da politički moćnik koristi policiju kao svoj privatni servis za zastrašivanje novinara.”
Ipak, policija smatra da je “iz priložene dokumentacije dokazan pravni interes osobe te ne postoji sumnja u zlouporabu podataka koji bi se ustupili.” Na taj argument odgovorila je bivša v.d. premijera Jadranka Kosor (HDZ): “Mene kao pravnicu zanima zakonsko utemeljenje tog asistiranja policije na ovako drastičan način na zahtjev nekog odvjetnika. Koje je to pravno uporište? Ako postoji, onda se to valjda trebalo događati već i prije. Postavlja se i pitanje jesu li sve osobe pod tim imenom provjeravane, da bi se utvrdio njihov identitet i nedvojbeno utvrdilo da se radi osobi koja radi u nekom mediju.”
Sve što kažemo bit će upotrijebljeno protiv nas
Postali smo dakle društvo u kojem se novinare tretira kao teroriste. Sve što napišemo, bit će upotrebljeno protiv nas. A taktike su zaista impresivne: pravosudni pritisci, policijski pritisci, cenzura putem oglašivača, cenzura putem spona moćnika i medijskih vlasnika, dokazivanje na najglasnijim novinarima, hibridno ratovanje političkih elita s novinarima kao radničkom klasom: fokusirati pojedinca, diskreditirati ga, diskreditirati medij, zastrašiti i na kraju čitati samo lijepe stvari o sebi.
Pored svih problema koji su se pojavili u mandatu premijera Andreja Plenkovića, pad medijskih sloboda mogao bi u konačnici ispasti skandal s većim posljedicama po društvo od afere Borg. No, treba ovdje još primijetiti da su se nakon Plenkovićeve “Fimi medije” pritisci na novinare dodatno povećali. Dezinformacije elita prema novinarima postalo je još teže kontrolirati, a to se počelo širiti čak i MUP-ovim izjavama. Jer, smiješno je prihvatiti objašnjenje policije da je zaista bilo potrebno fizički locirati Đurđicu Klancir kako bi se utvrdio njezin identitet. Zapitati se zaista treba još samo jednu stvar: kad nas ove tužbe i organi javnog reda i mira slome, od koga ćete saznati za nove HDZ-ove afere?
Umjesto kapitulacije, novinari od Vlade traže ispunjenje svih zahtjeva isporučenih Vladi na novinarskom prosvjedu održanom u subotu.