Bez obzira što im se dogodi, žene su uvijek krive. Barem djelomično. A događa im se u Hrvatskoj u zadnje vrijeme svašta. Ubijaju ih, prebijaju, uskraćuju zajamčeno pravo na pobačaj, maltretiraju po bolnicama, šikaniraju na sudovima. Događa se doslovno toliko toga da su fundamentalne ekonomske nejednakosti – razlike u plaćama, kućanski rad – pale u “drugi plan”. Jer se doslovno riskiraju životi.
Ali, uvijek su same krive. Ili barem suodgovorne. Kad ih partner prebije, uvijek se javi neki mudrac sa šanka koji kaže: pa zašto je izabrala idiota? Kao da se odabirom partnera zaslužuje ili ne zaslužuje prebijanje. I onda doda: pa što nije otišla od njega? Kao da se partnera lako napušta u situaciji ekonomske zavisnosti i krajnje oskudne institucionalne pomoći.
Kad se odluči na pobačaj, mudrac, čak i ako nije zagriženi protivnik pobačaja, neminovno priupita: a što se ne pazi? Ili nakon par piva: a što se jebe okolo? Eto, sama se jebala. A oni libertarijanskog duha nadodaju: i još sad sve to država mora plaćati. Nitko ne pita tko će plaćati odgoj tog djeteta. Osim poduzetnika koji svojim pitanjem na intervjuima za posao jasno daju do znanja da oni neće.
Kad ih maltretiraju po bolnicama, što je slučaj kiretaže svima pokazao, onda su krive jer pričaju o tome. Naravno, prvo ih optuže da lažu, a onda im uskraćuju pravo na govor jer je svima nelagodno. Mogli smo se baviti nečim drugim: europskim fondovima ili turizmom. Nečim lakšim, tko će slušati sve ove priče. Malo boli, proć će. Ako tebe boli, ne mora i sve nas.
A završni čin nasilja odvija se na sudovima. Nasilnici se kroz sudove, naime, prošetavaju. Institucije koje bi trebale pružiti zaštitu žrtvama su devastirane. Od pravosuđa preko zdravstva do socijalne skrbi. Ali uvijek je ona kriva što se dovela u takvu situaciju: da je netko prebije, da zatrudni, da ostane bez posla. Što nije pazila? A ako podigne glas, onda ugrožava prava muškaraca. Pravo valjda da im život bude lišen nelagode. Jer to su te biološke razlike koje “rodna ideologija” želi otkloniti: muškarcima ne smije biti nelagodno. I zato žena mora šutjeti.
No, žene nisu šutjele kroz povijest, a neće ni danas. Glasno i borbeno će marširati za svoja prava diljem Hrvatske. Marševi se odvijaju u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Zadru i Puli. Pridružite im se. Jer drugog načina nema.