Volkswagen, jedan od najvećih svjetskih proizvođača automobila i globalna kompanija s gotovo 120 tisuća zaposlenika, posljednjih nekoliko godina intenzivno planira preseljenje velikog dijela svoje proizvodnje iz Njemačke u neku zemlju s nižim cijenama rada. Na tu odluku potaknuli su ih pritisci konkurencije, ali i skandali vezani uz lažiranje testova ispušnih plinova, koji su ih koštali visokih novčanih kazni u EU i SAD-u, ali i gubitka liderske pozicije među globalnim proizvođačima automobila.
Zbog ovih skandala, kompanija je odlučila do 2021. smanjiti broj radnika za 30.000, odnosno gotovo četvrtinu. Preseljenje većeg dijela proizvodnje prema istoku dio je iste tendencije smanjenja troškova. Objava namjere VW-a za preseljenjem pokrenula je sasvim otvorenu “trku prema dnu” među zemljama regije, uključujući Rumunjsku, Bugarsku, Srbiju i Tursku. Po svemu sudeći, srpski predsjednik Aleksandar Vučić očekivao je da je njegova zemlja tu u prednosti. Malo je tko, čak i u ovoj regiji, spreman do te mjere snižavati cijenu rada i razinu sigurnosti radnika s jedne, te prelijevati javni novac u blagajnu “investitora” s druge strane, poput aktualnih srbijanskih vlasti.
No dok je Srbija preko leđa vlastitih radnika povećavala svoju “konkurentnost” u očima investitora, novi je izazov došao iz sasvim neočekivanog smjera. Naime, kako je objavljeno ovih dana, Radničko vijeće (Betriebsrat) VW-a, tijelo koje omogućuje ograničeni utjecaj radnika u upravljanju poduzećima, usprotivilo se namjerama uprave o preseljenju. To je cijeli projekt, ili barem njegovu brzu provedbu, dovelo u pitanje.
Dakle, nastojanja istočnoeuropskih vlada da srozavanjem radničkih prava učine svoje zemlje “konkurentnijima” bi ironično lako mogli ugroziti – ostaci socijaldemokratskog zakonodavstva u bogatim zemljama.