Tri relevantne sindikalne konfederacije u Hrvatskoj – Savez samostalnih sindikata, Matica sindikata i Nezavisni sindikati – jutros su najavile pokretanje nove referendumske inicijative kojoj je cilj poništavanje reforme mirovinskog sustava. Sabor je još krajem prošle godine izglasao reformu čija je najkritiziranija odredba uspostavljanje minimalne dobi za odlazak u penziju od 67 godina bez obzira na spol nakon 2033. godine. Ta je odredba bila i povod prosvjeda na zagrebačkom Trgu Europe u listopadu prošle godine koji je okupio više tisuća ljudi, ali nije pokolebao vladu u namjeri pooštravanja uvjeta za mirovinu.
Vlada reformu opravdava podatkom da je 67 sve češće dob odlaska u mirovinu u bogatim zemljama Zapadne Europe prešućujući usput kako je životni vijek u pojedinim od tih zemalja i pet godina duži nego kod nas i kako se borbe oko pooštravanja uvjeta za mirovinu vode u većini zemalja gdje je ta reforma pokušana. Ovom promjenom uvjeta u stvarnosti se postižu barem dvije stvari, obje u korist kapitala i na štetu radnica i radnika. Prva je “ušteda” u proračunu i privatnim mirovinskim fondovima utoliko što će znatno manje ljudi uspjeti ostvariti uvjete za punu mirovinu. Druga je smanjenje pritiska prema rastu plaća zbog iseljavanja i nedostatka radne snage.
Neiskorišteni kapaciteti
Sindikati za raspisivanje referenduma trebaju kroz dva tjedna prikupiti potpise otprilike 10% birača u Hrvatskoj, što je nešto manje od 400 tisuća ljudi. Taj broj ne bi trebao biti problem za ove sindikalne središnjice. One su 2010. i 2014. godine uspjele prikupiti više od 600 tisuća potpisa protiv Zakona o radu, odnosno autsorsinga u državnim institucijama i davanja autocesta u koncesije. To je prisililo tadašnje vlade da odustanu od ovih projekata i prije nego su izglasani. Ovoga puta sindikati su pričekali da reforma zakonski stupi na snagu kako bi referendumom zakonski obavezali vladu da je poništi.
Kroz ovu inicijativu, odnosno prikupljanje potpisa koje započinje 27. travnja, sindikati će ili potvrditi svoju snagu i sposobnost da zaustave reforme na štetu radnica i radnika ili će pokazati kako je dugotrajna neaktivnost pred antisocijalnim politikama do te mjere oštetila kredibilitet sindikata da više ne predstavljaju toliko važan faktor. U svakom slučaju, može se zaključiti kako je velika šteta što svoju infrastrukturu središnjice ne koriste češće da zaustave najgore politike koje kontinuirano štete radu u korist kapitala.