Studija naslovljena “Europski porezni jaz”, koju je nedavno naručila socijaldemokratska grupa u Europskom parlamentu, pokazala je šokantne razmjere nenaplaćenih poreza u Europskoj uniji. Kako piše Novi list, studija pokriva dva različita fenomena: “izbjegavanje” poreza i utaju poreza. Izbjegavanje (avoidance) načelno nije ilegalno, ali podrazumijeva kreativne postupke kako bi se umanjio iznos poreza koji bi inače trebao biti uplaćen. Utaja (evasion) je pak u pravilu kazneno djelo, npr. prikrivanja imovine od poreznih vlasti. No bez obzira na zakonski status, oba postupka imaju katastrofalne posljedice po državne budžete, a onda i socijalne servise koje država pruža.
Razmjere problema je Novi list efikasno ilustrirao podatkom kako zbog nenaplaćenog poreza Hrvatska godišnje izgubi 3,5 milijarde eura, odnosno 26 milijardi kuna. To je više od godišnjeg budžeta za zdravstvo koji iznosi 23 milijarde kuna. Tome treba dodati i podatak kako na zdravstvo odlazi 17% državnog budžeta i kako se ono u većini zemalja tradicionalno smatra najvećom stavkom. Ubuduće bi, izgleda, najvećom budžetskom stavkom trebalo smatrati državnu subvenciju poreznim neplatišama. Još je zanimljiviji podatak kako Hrvatska u ovome zapravo ne predstavlja neki “tamni vilajet” Europe. Nesposobnost naplate poreza nije posljedica neke balkanske zaostalosti ili istočnjačke koruptivnosti.
Dapače, u kontekstu Europske unije Hrvatska zapravo stoji solidno, odnosno nalazi se negdje na sredini tablice. U pojedinim stavkama, poput naplate PDV-a, je pak u samom vrhu, zajedno s Luksemburgom i Švedskom. To je vjerojatno posljedica uvođenja fiskalnih blagajni, ali zapravo ne osvjetljava obraz, već samo tamni sliku Hrvatske. Naime, PDV je izrazito regresivni porez, odnosno smatra se kako neproporcionalno teško pogađa siromašnije porezne obveznike. Slikovito bi se stoga moglo reći kako siromašni hrvatski radnici plaćaju poreze kao u Švedskoj, ali se sav taj novac izgubi na nevidljive subvencije bogatima, skupini koja najefikasnije izbjegava platiti poreze.