Demokratski socijalizam se čini kao najsigurnija oklada. Velika većina novijih političkih aktera na ljevici u posljednjih nekoliko godina, kako globalno tako i na regionalnom planu, bira demokratski socijalizam kao sintagmu kojom definira svoju političku poziciju i program. I u tome nema ništa neobično ako se osvrnemo na političku povijest posljednjih tridesetak godina.
Kolaps tzv. realnih socijalizama na europskom istoku poprilično je diskreditirao socijalizam kao političku opciju budućnosti. Svaki novi lijevi iskorak u narednom periodu bio je prinuđen na neki tip “zaobilaženja” iskustava tog političkog projekta. Tu se pridjev “demokratski” nudi kao najelegantnije rješenje. Kritičarima se otimaju iz ruku optužbe za autoritarnost koja se danas sinonimno veže uz socijalizam sovjetskog tipa, a demokracija je ionako poželjna i neosporiva politička odrednica.
A zašto onda ostaje socijalizam u sintagmi kad je toliko negativno obilježen? Što mu daje legitimnost i politički potencijal van užih lijevih krugova? Pored neposrednog iskustva skorog kolapsa kapitalističkog sistema 2008. godine, presudan je faktor povijesna putanja socijaldemokratskih stranaka, tzv. lijevog centra. Njihovo postepena i potpuna predaja te zanemarivanje društvene baze, otvorili su prostor za distinkciju. Socijalizam ipak još nešto znači. Ako ne onaj sovjetski, onda barem onaj u tragovima zapadne države blagostanja.
Treba spomenuti da je sigurno pored ovih taktičkih razloga, nezanemariv faktor i uvjerenost velikog broja ljudi u tim strankama i pokretima u “demokratski socijalizam”. U socijalizam s višim stupnjem radničkog odlučivanja, većim medijskim slobodama i impotentnijom državom. Sve su to nužne političke vrijednosti bez kojih se pravednije društvo ne može graditi, samo je propust povijesne socijalizme gledati kao zasnovane na suprotnim vrijednostima. Kasnija realizacija tih suprotnih vrijednosti nije dolazila iz političkih uvjerenja tadašnjih socijalista već iz konteksta međunarodnih okolnosti, zateknutih zaostalih privreda i drugih izazova izgradnje socijalizma u nepovoljnim i proturječnim kontekstima.
Potiskivanje povijesti
Time se bivši socijalističke vođe ne aboliraju za brojne katastrofalne odluke. Problem je što bez razumijevanja kompleksnije povijesti tih projekata nećemo biti opremljeni ni za izgradnju kompleksne socijalističke budućnosti. I toga je pridjev “demokratski” često simptom. Bez obzira na sve navedene nužnosti i prednosti njegove uporabe te uz trenutno zanemarivanje razlika među akterima koji ga koriste, taj pridjev donekle sugerira i nepovjerenje u socijalizam kao politički program i ideju.
Naime, teško se ponekad oteti dojmu da “demokratski” u toj sintagmi zapravo znači – pristojan. A to znači: poštujemo pravila igra liberalnih demokracija, nismo, na primjer, za oduzimanje imovine kapitalistima, mi samo propagiramo svoje ideje po postojećim zakonitostima tržišta političkih ideja. U takvom kontekstu, ne čudi da su demokratskom socijalizmu bliže obrazovane, urbane srednje klase koje puno više drže do ideja kao takvih, nego obespravljeni pripadnici radničke klase kojima je neposrednije popravljanje životnog standarda politički prioritet.
Također, pridjev “demokratski” nosi u sebi i malo revizionističkog taloga. Sama potreba da ga se koristi ukazuje na pristanak na hladnoratovski koncept demokracije, kao i na zaborav činjenice da su osnovne poluge takve demokracije izborili upravo socijalistički i radnički pokreti. Nesumnjivo je da su u tzv. realnim socijalizmima ti pokreti kompromitirani, ali se nešto moralo stvoriti da bi se moglo kompromitirati. I najvažnija stvar, politički protivnici socijalizma nisu kroz povijest “demokratski” pristajali na socijalističke pobjede već su svojim ratnim i propagandnim djelovanjem itekako doprinijeli njegovoj kompromitaciji.
Sve ove ukazane implicitne i eksplicitne nevolje s korištenjem pridjeva “demokratski” nisu ovdje izložene u svrhu zagovora njegova izbjegavanja. Naprotiv, vjerojatno je kratkoročno ta politička oklada na mjestu. Samo, pozadina te odluke nije sasvim politički nevina, a ni njeni učinci nisu lišeni rizika. Jedino u što možemo biti uvjereni jest odavno poznata politička lekcija: značenje termina će se iskristalizirati u izravnoj političkoj borbi.