Izbjeglice na tzv. mediteranskoj ruti redovito su izložene kontinuiranom seksualnom nasilju i silovanju, pokazalo je nedavno istraživanje Ženske komisije za izbjeglice (WRC), međunarodne nevladine organizacije. Razmjeri nasilja nad ženama na ovoj ruti bili su poznati i iz ranijih istraživanja, no ovo je potvrdilo da su gotovo jednako izloženi i muškarci i djeca, osobito maloljetnici koji putuju sami. Neka od potresnih svjedočanstava opisuju šokantne razine sadističkog iživljavanja koja nerijetko završavaju i smrtnim ishodom. Osobito je pritom uznemirujuć podatak kako je zlostavljanje kod kuće u mnogim slučajevima bilo i poticaj na izbjeglištvo.
Sve ovo događa se duž cijele rute, kako na ishodišnim mjestima, tako i na europskim odredištima. Veći dio istraživanja proveden je u Italiji u kojoj izbjeglice nisu ništa manje izložene nasilju. Počinitelji su često “šverceri ljudi”, zatim druge kriminalne grupe koje se bave otmicama i trgovinom robljem, ali jednako i službene osobe zadužene za kontrolu granica, procesuiranje statusa ili kontrolu izbjeglica. Osobito je uznemirujuće to što su razlike između zlostavljača, bez obzira na njihov pravni status, zapravo znatno mutnije nego što se to čini na prvi pogled. Odnosi se to posebno na Libiju, koja je od građanskog rata 2011. ključna točka rute za izbjeglice iz Afrike i s Bliskog istoka.
Kako zemlja već osam godina nema funkcionalnu vlast, kontrolu nad različitim lokalitetima vrše naoružane skupine kojima je šverc ljudima i trgovina robljem jedan od glavnih izvora prihoda. Suočena s tom situacijom, Europska unija je nakon “izbjegličke krize” 2015. angažirala neke od njih da službeno djeluju kao “obalna straža” i vode logore za neregistrirane izbjeglice kojima je odredište Europa. Ovaj izvještaj WRC-a je u pogledu seksualnog nasilja potvrdio ono što je bilo razvidno i iz drugih istraživanja: u tretmanu izbjeglica u službenim logorima koje plaća EU i neslužbenim logorima koje vode trgovci robljem nema velikih razlika.