Situacija s ospicama u Bosni i Hercegovini već godinama izmiče kontroli. Sada, kada je kasno za prevenciju, osiromašena država umjesto mjerama javnog zdravstva pribjegava kaznama.
Prema zvaničnim podacima, u Kantonu Sarajevo od 113 slučajeva morbila zabilježenih do 15.3. ove godine, 110 su bila nevakcinisana djeca, jedan slučaj je nepotpune vakcinacije, a dva su sa nepoznatim vakcinalnim statusom. Sedam dana kasnije broj oboljelih se povećao na 185, a zabilježen je i prvi smrtni slučaj, i to male bebe. Godinu dana ranije u Sarajevu je zabilježeno 86 slučajeva morbila, što je također zabrinjavajući broj. Oboljelih ima u skoro svim dijelovima Bosne i Hercegovine (BiH), no ne postoji jedinstvena baza podataka, niti saradnja među institucijama i skoro pa da je nemoguće utvrditi tačan broj. Mediji javljaju o slučajevima zabilježenim u Unsko-sanskom i tuzlanskom kantonu, te na području Republike Srpske.
Svjetska zdravstvena organizacija još od 2015. godine ukazuje na problem niske stope vakcinacije u BiH. Epidemije su proglašene i 2014. i 2015. godine kada je registrovano oko 5.000 oboljelih. U 2016. godini, prijavljeno je 118 slučajeva. Godine 2017. dio ljekara je upozoravao da u BiH nema dovoljno pedijatara, što također utiče na nizak stepen vakcinisanosti. Te godine je proglašena epidemija u Istočnom Sarajevu i dijelu RS.
BiH se sada našla na spisku najrizičnijih zemalja u Europi (uz Srbiju, Albaniju, Crnu Goru i Grčku) kada je riječ o raširenosti ove bolesti. Ednad Drljević, šef Odjela za infektivne bolesti u Kantonalnoj bolnici Zenica, govoreći za TV1 poziva nadležne u Federaciji BiH da proglase epidemiju morbila. No, sam je svjestan da za to skoro pa ne postoji mogućnost te kaže kako nadležene institucije ne žele proglasiti epidemiju jer bi u tom slučaju morali snositi finansijske troškove za istu. Naime, vakcinacija za djecu do šeste godine je besplatna, a u slučaju epidemije preporučeno je da se sve kategorije vakcinišu besplatno. Osiromašeno i obogaljeno zdravstvo u BiH to ne može podnijeti.
Godinama ignorirana upozorenja
U zemlji u kojoj je zdravstveni sistem skoro potpuno uništen, pojava epidemije bolesti koja je skoro pa iskorijenjena je za očekivati, kao i nebriga institucija koje godinama ustvari rade sve da unište javni zdravstveni sistem sa namjerom da i ovaj segment bude privatiziran i dođe u ruke onima koji su bliski vlastima. Da je situacija u BiH zabrinjavajuća kada je riječ o morbilima upozoravaju i UNICEF i Svjetska zdravstvena organizacija, i to godinama. Prema njihovim podacima, procenat kolektivnog imuniteta, odnosno ukupne zaštićenosti u određenim dijelovima Sarajeva, niži je čak od 50 posto, odnosno svaka druga osoba nije vakcinisana. Slični su podaci za cijelu zemlju.
Ovo nije prva godina u kojoj doktori upozoravaju na povećan broj oboljelih. Isto se dešava unazad najmanje tri godine. Dijelom je to posljedica i antivakcinacijske propagande. Mediji u BiH u ovom slučaju, kao i mnogim drugima, su saučestvovali u širenju te propagande koja je često dolazila i od samih novinara, kao i od poznatih ličnosti koje su intervjuisali. Nadležni nikada nisu odgovorili.
Samo jedan od primjera je porodica sa sedmero dječaka od kojih nijedan nije vakcinisan, a mediji su priču o njima, kao uzornoj porodici, širili godinama dajući im priliku da govore o tome kako je prirodni imunitet jači od vještačkog, i da vakcine nisu potrebne. Priča o ovoj porodici je promovirana godinama kao uzor i nijedan medij nije dovodio u pitanje njihove uloge u širenju antivakcinacijske propagande. Šta više, pridružio im se značajan broj javnih ličnosti kojima su mediji bezpogovorno davali prostora, predstavljajući ih kao lidere u zajednici i ljude čiji stavovi su ispravni.
Jedan od argumenata za one koji odbijaju vakcinaciju je da vakcine u BiH nisu kvalitetne, o čemu nema dokaza, tvrde ljekari ali i predstavnici WHO. Još jedan argument je onaj o navodnoj povezanosti vakcina i autizma, mit koji je raširen u BiH, iako prije više od decenije dokazano da takva veza ne može biti uspostavljena. No, mediji ni tome nisu dali prostora, a javni zdravstveni sistem nije uložio ni mrvu truda u rušenje ovih mitova. Javnih kampanja koje bi upozoravale na važnost vakcinacije godinama nije bilo. Predstavnici WHO u BiH u svojim istupima govore o tome kako ni u ovom trenutku javnost nije dovoljno svjesna situacije.
Sankcije umjesto prevencije
Novoizabrane vlasti u Kantonu Sarajevo sada pozivaju roditelje da vakcinišu djecu, prijeteći kaznama za one koji to odbiju i pozivajući se na zakon koji je donešen još 2005. godine u Federaciji, ali se počinje provoditi tek od prošle godine u martu. Jedan od zastupnika u Skupštini Kantona je predložio da se zabrani upis djece u vrtiće i škole ako nisu vakcinisana. Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti propisuje obaveznu vakcinaciju i kazne od 50 do 1000 eura za one koji to ne učine. U periodu od augusta 2017. do aprila 2018. godine, kantonalni inspektori za zdravstvo su vršili nadzor i kontrolu imunizacije i porijekla vakcina. Nakon kontrole uputili su pozive roditeljima koji nisu vakcinisali djecu da to urade, uz podsjećanje na zakonske odrednice. Inspekcija je uputila ukupno 306 poziva, ali se odazvalo samo njih 72, a poslije razgovora sa inspektorima njih 14 je pristalo vakcinisati djecu. Kazne su izrečene za 58 roditelja. Tokom prošle godine u RS je kažnjeno ukupno pet roditelja, dok je u devet slučajeva izrečena novčana kazna.
“Roditelji ignorišu činjenicu da bolesti ‘kojih više nema’, nisu na ovim prostorima bile decenijama upravo zbog poštovanja i sprovođenja kalendara vakcijacije. Nažalost ljudi ne slušaju struku, nego estradne zvijezde i teoretičare zavjera, pa danas imamo situaciju da su nam se vratile iskorijenjene bolesti koje mogu izazvati teške posljedice, čak i smrt”, upozorenje je pedijatara koje je prenio portal Buka. Ono što nije dovoljno objašnjeno javnosti jest da jedna osoba može zaraziti od 12 do 18 ljudi, te da za morbile nema lijeka, nego se samo mogu tretirati simptomi bolesti. Dok se većina oboljelih oporavi u roku od 2-3 sedmice, morbile mogu dovesti do ozbiljnih komplikacija, naročito kod djece mlađe od 5 godina i osoba starijih od 20 godina. Također, virus je posebno rizičan za trudnice, jer može, između ostalog, izazvati i prijevremeni porođaj.
Obavezna vakcinacija u Jugoslaviji uvedena je 1971. godine, od kada se bilježi i pad broja oboljelih. Stopa imunizacije u Jugoslaviji je bila skroro 100 posto, a zadnja epidemija zabilježena prije više od 40 godina kada je Srbiji umrlo 45 ljudi. No, antivakcinacijska kampanja, koja dobija više prostora u medijima nego promocija vakcina, dovela je do toga da se ovi rezultati ponište. Prijetnje kaznama, čini se, ne daju puno rezultata, a edukacija o važnosti vakcinacije jednostavno nije dovoljno vidljiva, ako je uopće i ima. Kazne za one koji javno govore protiv vakcina ne postoje, za razlike od recimo Srbije gdje su neke javne ličnosti prozivane i kažnjavane. Niko ne govori o tome da se zakon koji je na snazi više od 10 godina ne provodi. Odgovornost za to ne snosi niko, dok isti ljudi koji nisu provodili zakon izlaze sa dramatičnim saopćenjima i pozivima na restriktivne mjere.