Posljednjih nekoliko tjedana Bugarsku drma priličan politički skandal. Razmjeri su toliki da ostavke pršte na sve strane. Međutim, čini se da za sada opstojnost koalicijske vlade na čelu s GERB-om (Građani za europski razvoj Bugarske) nije ugrožena. A upravo su kadrovi iz te stranke, uključujući najviše ešalone, uhvaćeni u aferi.
Naime, prema otkriću proizašlom iz zajedničkog napora istraživačke sekcije sofijske redakcije Radija Slobodne Evrope i jedne antikorupcijske watchdog organizacije, više članova GERB-a si je priuštilo luksuzne stanove u Sofiju puno ispod njihove tržišne cijene. Sve je kulminiralo jučer, ostavkom Cvetana Cvetanova, potpredsjednika stranke, na mjesto predsjednika GERB-ova zastupničkog kluba u parlamentu. Pritom Cvetanov nije napustio i poziciju potpredsjednika stranke.
Prije njegu su ostavke zbog istih razloga dali: Cecka Cačeva, ministrica pravosuđa i drugoplasirana na predsjedničkim izborima 2017. godine, Vanja Koleva, zamjenica ministra sporta te Krasimir Parvanov, zamjenik ministra energije. Pored njih, otkriveno je još nekoliko niže rangiranih političara i državnih službenika povezanih s GERB-om koji su se okoristili “popustom” pri kupnji stanova.
A tko se nalazio s druge strane? Tko je “zaslužnima” prodavao stanove ispod cijene? Tvrtka se zove Artkes i bavi se, očito, graditeljstvom i nekretninama. Za sada nije poznato što je Artkes dobio zauzvrat od GERB-a ili vlade. Radi li se o nekim građevinskim dozvolama, subvencijama ili nečemu trećem što vlast ima na raspolaganju pri poticanju privatnog sektora. To bi trebali saznati državno odvjetništvo i druge državne institucije koje su istragu “preuzele” od novinara.
U hrvatskim su medijima već procurile neke vijesti o ovoj aferi, znanoj u Bugarskoj kao Apartmentgate, a za očekivati je da će poslužiti i kao alat za daljnje prokazivanje vladavine Andreja Plenkovića i njegove metode zataškavanja afera. Najsvježiji je slučaj, naravno, onaj ministrice Gabrijele Žalac. A gotovo je sigurno da možemo očekivati i šovinistički podtekst tih prokazivanja: čak i u Bugarskoj političari moraju odstupiti nakon što ih se uhvati u “nečasnim radnjama”, dok kod nas ne postoji nikakva odgovornost.
Pored toga što su ostavke i uzmicanja u slučaju afera plod političkih kalkulacija s obzirom na snagu pritiska, valja naznačiti da viši stupnjevi političke kulture nisu rezultat zbroja moralno ispravnih članova društva ili naslijeđenog mentaliteta. Priče o tome da su političari odgovorni čak i u Bugarskoj ili da je tamo neka švedska ministrica dala ostavku jer je ostavila svjetlo cijelu noć u kupatilu, mogu funkcionirati samo kao glavni sastojak zgražanja. Politička kultura se stvara gradnjom demokratskih institucija koje se neće libiti postaviti ključno i sasvim zanemareno pitanje: a zašto oni koji podmićuju raspolažu s toliko sredstava da mogu podmićivati?