Zuzana Čaputová, odvjetnica i dugogodišnja aktivistica civilnog društva, uvjerljivo je pobijedila u subotnjem drugom krugu slovačkih predsjedničkih izbora. Njezinu pobjedu predviđale su nedavne ankete, a nagovještala ju je i činjenica da je u prvom krugu prije dva tjedna osvojila dvostruko više glasova od svog protukandidata. No ovakvi rezultati ipak predstavljaju neku vrstu iznenađenja. Naime, dok je 45-godišnja Čaputová na ovoj razini politike zapravo “početnica”, njezin protukandidat Maroš Šefčovič jedno je od etabliranijih lica slovačke politike. Šefčović nije samo posljednjih deset godina bilo slovački član Europske komisije, već je i uživao punu potporu stranke Smer, koja Slovačkom neprekinuto vlada od 2012. godine.
Pobjeda Čaputove može se tumačiti i kao znak silaznog trenda vladajuće stranke, kojoj je osobito naštetilo ubojstvo novinara Jána Kuciaka i njegove partnerice Martine Kušnírove u veljači prošle godine. Trend nije uspjelo zaustaviti ni daljnje skretanje Smera udesno. Kako za Bilten objašnjava Marek Mikuš s odsjeka za geografiju Trinity College Dublina, “kampanja prije predsjedničkih izbora je potvrdila da se nominalno socijaldemokratski Smer, ozbiljno poljuljan brojnim i vrlo ozbiljnim aferama i problemima u zemlji, već neko vrijeme bori za glasače s populističkom i krajnjom desnicom”. Slično drugim zemljama Srednje Europe, Slovačka posljednjih godina doživljava nagli uspon ekstremne desnice, a tom pomicanju udesno u velikoj mjeri doprinosi i vladajuća stranka podupirući teorije zavjere o izbjeglicama i “rodnoj ideologiji”.
Velika očekivanja
Stoga ne čudi da su osobito prljavu kampanju protiv izborne pobjednice vodili pojedini političari Smera i ekstremne desnice te mediji koji podupiru njihove politike. “Čaputovu su opisivali kao ‘ultraliberalnu’ zagovornicu LGBT prava, ‘rodne ideologije’ i nekontrolirane migracije, redom pojava nepostojećih u Slovačkoj, te kao marketinški proizvod američkih Židova. Jedan od profašističkih medija je čak objavio njezinu sliku manipuliranu da joj nos izgleda ‘židovski'”, dodaje Mikuš. Iako se prošlih godina činilo kao da je promoviranje sve neobičnijih desničarskih teorija zavjere kako bi se denuncirala opozicija siguran recept za pobjedu, očito je da to ipak nije strategija bez mane. Čaputová je pobijedila unatoč (ili baš zbog) svojih politika naklonjenih ljudskim i manjinskim pravima.
Uz to, za razliku od većine slovačke opozicije, Čaputová nije Smerovoj socijalnoj demagogiji suprotstavljala tek neoliberalne ekonomske politike, već je, uz beskompromisnu zaštitu okoliša, kojom se i ranije bavila, umirovljenicima obećala zalaganje za pravednije mirovine, a radnicima veće ulaganje u zdravstvo. Ta kombinacija politika možda joj je pomogla da uspije preoteti i dio glasova birača nekih od kandidata ekstremne desnice, koji dobar dio svoje potpore temelje na socijalnoj demagogiji. Unatoč tome što je izlaznost bila relativno niska, nije nezanimljiv podatak da je Čaputová uspjela osvojiti preko tri četvrtine glasova birača mlađih od trideset godina.
Ovlasti predsjednice u Slovačkoj su zapravo simbolične, no Čaputová će ipak morati napraviti nešto da bi opravdala velika očekivanja. Nije loše podsjetiti kako su gorka razočaranja socijalnim posljedicama dosadašnjih politika u istočnoj Europi izvorno i dovela do rasta ekstremne desnice.