Vremenske neprilike – suše, poplave, požari i drugi ekstremi uzrokovani klimatskim promjenama – prouzročile su u periodu od 1980. do 2017. godine u Europskoj uniji ekonomske gubitke u iznosu od 453 milijarde eura, a odnijele su i 115.000 života diljem Europe. Podaci su to Europske agencije za zaštitu okoliša (EEA). Agencija za okoliš pribrojala je podatke 33 zemlje koje su članice Europskog ekonomskog područja te došla do zaključka da su one kolektivno gubile 13 milijardi eura godišnje od početka ove dekade.
Distribucija posljedica vremenskih neprilika i klimatskih promjena u Europskom ekonomskom području nije ravnomjerna. Njemačka, Italija, Francuska i Velika Britanija nalaze se u samom vrhu ljestvice najsnažnije pogođenih zemalja (promatrano u apsolutnim vrijednostima). Najviše ljudskih žrtava bilo je u Francuskoj – čak 23.415 ljudi izgubilo je život u vremenskim ekstremima od 1980. do 2017. godine. Najveći broj tih žrtava, njih 66 posto podleglo je posljedicama toplinskih udara koji spadaju u “klimatološke događaje”, dok je 22 posto izgubljenih života nestalo u “geofizičkim događajima” poput potresa i klizišta. Najveći gubici po glavi stanovnika zabilježeni su u Švicarskoj, Danskoj i Austriji. Ako bi se šteta mjerila po kvadratnom kilometru, najviše su pogođene Švicarska, Luxembourg i Njemačka. Štete su imale najveći utjecaj na BDP Hrvatske, Češke i Mađarske. Tri najmanje pogođene zemlje, promatrano u apsolutnim vrijednostima su Lihtenštajn, Malta i Island. U relativnim omjerima, po glavi stanovnika najmanje su pogođene Turska, Malta i Estonija. U kontekstu gubitka u BDP-u najmanje su izloženi bili Estonija, Island i Lihtenštajn.
Kumulativni gubici u analiziranom periodu iznose gotovo 3% BDP-a svih zemalja članica EEA za 2017. godinu. Među ukupnim gubicima, osigurano je tek oko 35%, no, problem također proizlazi i iz neravnomjernih osiguranja. Ne čudi da je u bogatoj Velikoj Britaniji premijama bilo pokriveno čak 70 posto oštećene imovine, dok je istovremeno u Rumunjskoj i Litvi osigurano bilo tek 1 posto imovine. Prijavljena ekonomska šteta odraz je tek izravnih šteta koje je bilo moguće monetizirati, no u statistike nisu ubrojani izgubljeni životi, uništena kulturna baština ili upropašteni ekosustavi. Također treba napomenuti da je tek 39 događaja uzrokovalo gotovo polovicu zabilježenih gubitaka.
Opasnost dugoročnog osiromašenja
Problem leži u tome što je ova ekonomska šteta uzrokovana upravo klimatskim promjenama, a ne nekim drugim faktorima, navodi EEA, a sa njihovim ubrzavanjem ljudi postaju sve više izloženi dugoročnim ekonomskim štetama. Također je dokazano da preventivne mjere npr. bolja infrastrukturna zaštita nasipa može umanjiti rizik od dugoročnog osiromašenja krajeva u riziku od npr. poplava. U EU trenutno ne postoji mehanizam za prijavu ekonomskih gubitaka uzrokovanih vremenskim (ne)prilikama i klimatskim promjenama, no u suradnji s OECD-om radi se na tome da se takvo nešto izradi, a s ciljem bolje procjene štete po javne proračune. Istovremeno se ovim temama počinju baviti i centri za epidemiologiju, UN-ov ured za procjene rizika od prirodnih katastrofa, itd.
Čini se da je EU ponovno lakše sanirati posljedice “na jeftino” (jer neće svi pogođeni biti jednako obeštećeni, kao što primjer osigurane imovine pokazuje) nego spriječiti “na skupo” – provedbom adekvatnih mjera za sprečavanje klimatskih promjena. Umjesto toga, mi smo izgleda bolji u tome da organiziramo apokalipsu nego da je spriječimo. Pokazatelji pritom ukazuju na to da je cijela Europa ponegdje izložena rizicima ogromnih suša, na drugim mjestima rizicima velikih poplava. Štoviše, rezultati EEA pokazuju da postoji srednja razina opasnosti da će klimatske promjene u Europskoj uniji uzrokovati brojne sistemske kolapse mnogih zemalja članica, dakle cijelih zemalja, ne pojedinih aspekata njihovih sustava. Politike za izgradnju otpornosti društva na nadolazeće promjene još nisu ni promišljene a kamoli da su raspisane u strategije ili u zadnjoj etapi – implementirane u praksu. Štoviše donosioci politika i dalje oklijevaju unijeti ove faktore u svoje računice. Jedino tako moguće je i dalje vršiti kompromise prema kapitalističkom društvenom uređenju koji nas polako ali sigurno vodi prema kraju života kakvog poznajemo.