U osamdeset posto poljskih škola već se dva dana ne održava normalna nastava. To je posljedica najvećeg nacionalnog štrajka u obrazovanju od ranih 1990-ih. Do štrajka, koji uključuje i dio predškolskih ustanova, došlo je nakon što je vlada odbila zahtjeve sindikata za povećanjem plaća. Ako se nastavi, očekuje se kako bi moglo doći do otkazivanja završnih ispita na kraju godine. A procjenjuje se i kako bi cijeli spor mogao naštetiti vladajućoj stranci uoči europskih i parlamentarnih izbora kasnije ove godine.
Izbori su na neki način i potaknuli štrajk. Naime, pokušavajući izbjeći gubitak izbora, vlada je “odriješila kasu” i najavila niz mjera usmjerenih obiteljima, poljoprivrednicima, poduzetnicima itd… Učitelji su se osjetili nepravedno zakinutima u ovoj raspodjeli, što je olakšalo mobilizaciju za štrajk. Vlada je izrazila spremnost za određeno povećanje plaća, ali samo uz paralelno povećanje radne obaveze. To su sindikati kategorički odbili objašnjavajući da su ionako potplaćeni i preopterećeni.
Ipak, jedan sindikat je prihvatio vladinu ponudu i izrazio podršku vladi. Riječ je o legendarnom sindikatu Solidarnost koji je nastao ranih 1980-ih kao prvi nezavisni sindikat, ali je kasnije postao blizak vladajućim konzervativnim krugovima. Danas se – paradoksalno – smatra režimskim sindikatom pod kontrolom vladajuće desnice, pa nije bilo veliko iznenađenje da je Solidarnost odustala od solidarnosti s kolegama u štrajku. No pojedini komentatori procjenjuju kako bi nesudjelovanje u štrajku moglo označiti i smrtnu presudu za ovaj sindikat.