Čini se da ne treba puno. Dovoljno je bilo da noga kineskog premijera Li Kećijanga zakorači na hrvatsko tlo da se sve promijeni. I što mislimo o svijetu i što mislimo o ekonomiji i što mislimo o prošlosti. A mislili smo da je ono što mislimo zacementirano za sve vremena. A mislimo da je državni upliv u ekonomiju smrtni grijeh i da je komunistička prošlost najveća prijetnja našoj sadašnjosti.
A onda je sletio Li Kećijang sa svojom delegacijom. Ma i prije nego je sletio dobili smo upozorenje. Libertarijanski tabloid Index je dolazak tajnika Komunističke partije Kine (KPK) najavio člankom naslova: Hoćemo li opet biti lijeni i puni prijezira? Valjda po onoj staroj – investitoru se ne gleda u zube. A nevidljivu ruku tržišta ionako ne vidimo. A onda je Li Kećijang otišao kod našeg premijera Andreja Plenkovića. I Plenković mu je poklonio električnu biciklu heroja hrvatskog kapitalizma Mate Rimca. Valjda zbog zagađenog zraka u Pekingu.
Eto, dokle smo došli, članove Politbiroa KPK “kupujemo” autentičnim hrvatskim kapitalističkim proizvodom. Ali tu nismo stali. Krenulo je osluškivanje. Gdje će Kinezi uložiti? Tako smo saznali da je jedan od članova kineske delegacije pod okriljem noći otišao u Rijeku kako bi s predsjednikom tamošnjeg nogometnog kluba Davorom Miškovićem dogovorio izgradnju stadiona na Kantridi. Iz kluba ne demantiraju ni potvrđuju ovu informaciju, ali navode da su već neko vrijeme u kontaktima s kineskim investitorima. Hoće li KPK uspjeti pomiriti Miškovića i navijačku skupinu Armadu koja zahtijeva povratak na Kantridu, tek treba vidjeti.
No, izgleda da će nas možda gospođa Ju, polumisteriozna kineska investitorica i navodna unuka brata Mao Ce Tunga pomiriti s komunističkom prošlošću. Naime, gospođa prikladnog prezimena je zainteresirana za kupnju i obnovu zgrade političke škole u Kumrovcu. Kupila bi ona još štošta u tom kraju, ali politička škola bi bila početna investicija za turističku transformaciju Titova rodnog mjesta. Navodno bi se izgradio i zabavni park zasnovan na Titovu nasljeđu. Lokalna samouprava je pristala na ideju, kažu da je Tito bio politička zvijezda. Diznifikacija Tita je valjda sudbina koja mu preostaje nakon što je politički dezinficiran.
No, pored nogometa i povijesti, izgleda da su Kinezi zainteresirani i za ozbiljnije stvari. Naime, naučili smo praviti električna bicikla, ali smo malo zaboraviti praviti brodove. Međutim, izgleda da će nas Kinezi podsjetiti. Prema insajderskim informacijama, navodno je Li Kećijang u 4 sata ujutro, s aftera kod Plenkovića, zvao šefa kineskog brodogradilišta i valjda nešto dogovorio vezano za Uljanik. Eto, nakon što je država ulupala silne novce u brodogradnju i zatočila nas u raljama komunizma, tu je Komunistička partija Kine da spasi stvar.
I ima još tih priča o investicijama, mali milijun, što službenih, što neslužbenih. Nema tog načelnika općine koji nije ovih dana pogledao na neku pustopoljinu ili na propalu tvornicu i pomislio: e da Kinezi hoće uložiti! Uglavnom, sva ideologija je opozvana. A sve što je trebalo jest da tajnik Komunističke partije sleti u Zračnu luku Dr. Franjo Tuđman. A mislili smo da smo vječni zatočenici ideoloških rasprava. Kao što bi rekao Mao Ce Tung: sve su to tigrovi od papira.