Izišli su novi, redovni, godišnji podaci europskog zavoda za statistiku – Eurostata – koji pokazuju da se Hrvatska, zajedno s Italijom i Grčkom nalazi na samom dnu EU ljestvice uspješnog zapošljavanja mladih visokoobrazovanih osoba. U nas, stopa njihove zaposlenosti iznosi svega 69.9 posto. Uzroke Jutarnji list, bez prikaza podataka koji bi poduprli tezu, pripisuje lošem obrazovnom sustavu i zastarjelim studijskim programima. Nameće se pitanje kako je moguće da nakon više od 20 godina kontinuiranog reformiranja visokog obrazovanja i dalje imamo loše “studijske programe”. Tim više ako znamo da svi studijski programi u EU svakih pet godina prolaze kroz novi proces akreditiranja koje provode međunarodna EU tijela specijalizirana upravo za ovaj posao i bez kojih se ne može dobiti dopusnica za nastavak rada.
Zanimljivo je kako se usprkos totalnoj reformi obrazovnog sustava koja se dogodila u posljednje tri dekade u ovoj zemlji neuspjeh ostvarenja “zemlje znanja” i dalje pripisuje visokoobrazovnim institucijama. Tako Jutarnji list, tko zna po koji put ponavlja svoje vlastite istine, a po logici, ako neku glupost ponovimo dovoljan broj puta, ona će sigurno jednoga dana postati važeća društvena istina: “Podaci za Hrvatsku su razočaravajući, budući da pokazuju kako čak ni s diplomom u ruci mnogi mladi ne uspijevaju naći posao. Razloge za to ekonomisti koji se bave tržištem rada ponajprije vide u našem školskom sustavu, kojeg ocjenjuju zastarjelim i neprilagođenim zahtjevima tržišta rada.”
Nevjerojatno je kako Jutarnji list uvijek uspije pronaći “ekonomiste koji se bave tržištem rada” a čije su izjave često bazirane na logičkoj grešci zamjene teza, ili zamjeni uzroka i posljedice. Mora biti da ekonomski fakulteti koji obrazuju ekonomiste u Hrvatskoj imaju jako, jako zastario obrazovni program potpuno neprilagođen potrebama suvremenog društva baziranoga na točnim i brzoprotočnim informacijama. Nije stoga ni čudno onda što u Hrvatskoj imamo toliko nezaposlenih ekonomista. A budući da su nam studijski programi loši, još je manje čudno da nam je ekonomija u komi i da u zemlji nema svijetle budućnosti za mlade i ambiciozne ljude.
Čudo, da uopće imamo još liječnika i profesora, s obzirom na to koliko su nam zastarjeli studijski programi. I pravni fakulteti mora da su se potpuno raspali s obzirom na sulude presude u hrvatskom pravosuđu, npr. muž ubije ženu pa dobije 3 godine zatvora jer je otac i dijete netko treba odgajati, makar i ubojica; ali žena izbode muža (vjerojatno u samoobrani koja se ne priznaje) pa dobije min. 10 godina jer je ubila djetetu oca. U tom slučaju logika je hrvatskog pravosuđa bolje za dijete da ga ne odgaja majka ubojica. Zaista, sudeći po aktualnom sastavu Hrvatskog sabora, možda bi i bolje bilo ukinuti pravo pa uvoziti pravnike, jer većina zastupnika dolazi upravo iz te struke, a ipak država je u sramotnom stanju. No, gdje su politolozi koji bi se politologijom trebali baviti? Ah, da… nezaposleni, kao i većina društvenjaka i humanista, jer u ovom društvu za njih nema radnih mjesta. I ekonomisti, i fizičari, i kemičari, i biolozi bolje razumiju društvenu dijalektiku nego visokoobrazovane osobe DH područja. Problem je naime, prema njihovom stručnom mišljenju, u zaostalom mentalitetu naroda, u kvarnoj ljudskoj naravi i u općoj lijenosti hrvatskog društva, nikako u manjku investicija u obrazovanje. Isti problemi u drugim zemljama, kazat će vam u javnosti sveprisutni STEMičari, također su rezultati psiholoških karakteristika drugih naroda, nipošto uzročnoposljedičnih veza ekonomije, politike, geografije i povijesti. A svakako, ukinuti treba i fakultet novinarstva u Hrvatskoj, jer hrvatski su mediji toliko loši da problem mora ležati u lošem studijskom programu novinarstva. Ništa drugo stanju u medijima ne može biti uzrok nego studij novinarstva i loš kadar koji s tog fakulteta izlazi. Zato ih je, naime, toliko nezaposleno. Ne zbog toga što mediji propadaju i što radnih mjesta prosto nema.
Logičke greške i sistemski problemi
Jutarnji list potom nisku hrvatsku zaposlenost uspoređuje s onom visokom njemačkom zaposlenosti. Ništa pritom što je Njemačka najrazvijenija ekonomija u Europi, a Hrvatska, jedna od najnerazvijenijih. Ništa zato što se njemačka ekonomija bazira na informacijama i visokoj tehnologiji, a hrvatska na uslužnim djelatnostima, turizmu, manualnim i jeftinim poslovima. Ništa zato što se u Hrvatskoj, zbog gotovo potpunog stranog vlasništva nad bankama, ne može dobiti kredit za visokotehnološke industrijske pogone – osim ako su investitori strani, kao i vlasnici kapitala.
Ako se lišimo cinizma, ostaju tri izrazito bitna sistemska faktora loše zaposlenosti visokoobrazovanih osoba u Hrvatskoj: ekonomija bazirana na uslugama (jeftino), a ne na tehnologijama i informacijama (skupo). Za ekonomiju baziranu na tehnologiji i informacijama potrebna su ogromna, za Hrvatsku čak basnoslovna, ulaganja u temeljne znanosti, kao i dugoročno strpljenje da će ta temeljna znanost dati neke rezultate. Međutim, u Hrvatskoj se, umjesto kao u ostatku svijeta, inovacije tumače kao obično tehnološko unapređenje. Na primjer, inovacija u Europi bila bi osmisliti ekološki traktor. Inovacija u Hrvatskoj je umjesto freze kupiti traktor – i inovirali ste. Umjesto razvoja visokotehnološke ekonomije, razvija se uslužna, stoga se kreiraju radna mjesta u uslužnom sektoru, a tu u pravilu više odavno već ne treba neka pretjerana razina visoke stručne spreme. Kako bi točno izgledao obrazovni sektor u Hrvatskoj da se potpuno prilagodi tržištu rada, a po želji Jutarnjeg lista? Ugasili bismo sve gore navedene struke i proizvodili konobare, sobarice i kuhare? Kakvu točno to poruku šalje javnosti?
Drugi sistemski faktor je činjenica da se obrazovanje tretira kao usluga. Definirano je to tzv. GATS sporazumom Svjetske trgovinske organizacije. Obrazovanje se tretira kao prekogranična usluga koja se može za novčanu naknadu (koju plaća pojedinac ili država) pružati u inozemstvu ili tuzemno. Globalno obrazovno tržište uređeno je dosta kolonijalno, ono podržava “odlijev mozgova” s istoka na zapad. Visokoborazovane osobe s europskog istoka, dovoljno su dobro obrazovane da rade pri prestižnim europskim institucijama, za plaću znatno veću od one koju mogu dobiti u domicilnim zemljama, ali opet nešto nižu od cijene rada kadrova iz Njemačke, Engleske, Danske, ili Francuske. Suprotno ideologiji o tome da je javno obrazovanje nužno loše, a koju Jutarnji list kao predvodnik te ideje u Hrvatskoj, gura već dugi niz godina, za zapadne firme, kao i za zapadne znanstvene i obrazovne institucije, visokoobrazovane osobe iz Hrvatske, dovoljno su dobre da ih se zaposli. Pa kako to onda? Kako je onda naše loše obrazovanje dovoljno dobro za pronaći posao u Europi ali ne i u Hrvatskoj?
Treći sistemski faktor je također već spomenuto strano vlasništvo nad financijskim kapitalom u Hrvatskoj koje je izrazito skeptično prema domaćim inovatorima i poduzetnicima, i koje zapravo kontrolira investicije u Hrvatskoj. Tako hrvatski poduzetnici imaju više šanse otvoriti kompanije van Hrvatske te u drugim zemljama od istih vlasnika financijskog kapitala lako dobiti kredite nego postići isto to u Hrvatskoj.
U konačnici, u Hrvatskoj radnih mjesta za visokoobrazovane ljude jednostavno nema. A udarom na obrazovni sustav umjesto na promjenu ekonomskog ni na koji način se ne doprinosi rješavanju ovog problema.