Kada je prije tjedan dana Dragan Ilić došao na posao u kragujevačkoj tvornici Zastava oružje, na kapiji su ga dočekali ljudi iz “Centra za bezbednost i protokol”. Oni su tog jutra imali strogu naredbu direktora poduzeća da spriječe Ilića u pokušaju ulaska u tvornicu. Kako je direktor objavio dan ranije, Ilić je dobio izvanredan otkaz i – unatoč tome što mu otkazni rok traje osam dana, što znači da je prošlog tjedna još uvijek bio zaposlenik Zastava oružja – zabranu dolaska na svoje radno mjesto. Sve to skupa nažalost ne bi bilo ni toliko neobično u našim tranzicijskim zemljama, u kojima su vlasti proglasile “rat” radničkim pravima, da Ilić ujedno nije i predsjednik sindikata koji okuplja većinu radnika tvornice.
Uprava je dakle dala otkaz sindikalistu, što je samo po sebi skandal zbog kojeg će sindikat tužiti firmu, iako nitko ne zna koliko će taj proces trajati ni kako će završiti. Firma će, sigurni smo, tvrditi da otkaz nema veze sa sindikalnim djelovanjem Ilića. Ali što je onda formalno obrazloženje? Iliću je uručen otkaz jer je u dva navrata propustio karticom registrirati izlazak iz pogona. Izgovor zvuči blesavo samo po sebi, ali još je luđi kada se zna da je jedan od tih slučajeva bila situacija štrajka prošle godine, kada se radnici namjerno nisu registrirali kako bi spriječili naknadno kažnjavanje i registriranje štrajkaša. Druga situacija se odvila nedavno. Ilić je naime iz pogona otišao na dogovoreni razgovor s direktorom i nije se registrirao, što je protumačeno kao prekršaj radne discipline.
To je, prema svjedočanstvu sindikalista, daleko od jedinog pritiska koji je doživio od strane poslodavca. A sve je usmjereno, uvjeren je, pokušaju razbijanja sindikata u Zastava oružju. Uprava ga već mjesecima optužuje i prijavljuje za najrazličitije navodne prekršaju u pokušaju da se nađe izgovor za otkaz, koji je najzad pronađen u nepovlačenju kartice prilikom odlaska na pregovore. Ilić u tvornici inače radi 39 godina, a prilaz pogonu mu je zabranjen zbog toga što je svojoj izjavom “ko je sledeći”, prema tumačenju direktora Mladena Petkovića, “ugrozio bezbednost zaposlenih”! Inače, zaštita sindikalnih organizatora od samovoljnih otkaza poslodavaca tekovina je stoljetnih borbi za demokraciju. Tekovina koju ljudi poput Petkovića bez kompleksa posljednjih desetljeća gaze uz punu suglasnost vlasti.