Kad borba protiv korupcije postane sama svojim sadržajem, na vidjelo izlaze brojna njezina proturječja. Posebne razmjere to je poprimilo u Rumunjskoj kada je glavna državna odvjetnica optužena za kršenje trodiobe vlasti.
Dok se ostatak svijeta iz dana u dan bavi svojim poslom, Rumunjska je, čini se, zapela u Sviščevom danu. Politički život, a posebno njegova refleksija u medijima okreće se oko uvijek iste teme: antikorupcije. Beskrajna je to priča oko koje će se vrtjeti i skori izbori za Europski parlament, ali i nadolazeći predsjednički izbori. Intenzitet je na vrhuncu, strane su ukopanije u svoje pozicije više nego ikad, dok smisao svega toga pada u pozadinu još više. Kao u slučaju poslovičnog Stogodišnjeg rata, nitko se zapravo ne sjeća zašto je i kako sve počelo, te što je sve na kocki. No, to stalno ponavljanje ne znači da se tapka u mjestu. Često uvođenje novih elemenata pojačava sukob, zbog čega ostaje dojam da se nešto zapravo događa. Adresirat ću u ovom tekstu dva takva trenutka koja su se dogodila u proteklih mjesec dana, budući da su povezani i otkrivaju nove aspekte sukoba.
Najveća televizijska kuća u zemlji objavila je prije nekoliko tjedana kako je Augustin Lazăr, aktualni glavni tužitelj koji se planira kandidirati za još jedan mandat, a posljednjih nekoliko godina predstavlja i važno uporište antikorupcijskog narativa, tokom osamdesetih godina dok je bio mladi tužitelj odbio na slobodu pustiti antikomunističkog disidenta poznatog po kritici Ceaușescua. Disidenta, običnog radnika, zatočila je i mučila bivša tajna policija, Securitate, a zbog kritičnog obraćanja Ceaușescuu u otvorenom pismu. Nakon godina pritvora, disident je zatražio prijevremeno puštanje na slobodu, no čini se da je Lazăr to odbio – on je naime bio osoba koja je potpisala izvješće povjerenstva u kojem se savjetovalo protiv puštanja disidenta na slobodu.
U početku, Lazăr je tvrdio kako se ne sjeća tog slučaja, a branio se argumentima da je cijela afera lažna vijest koju proizvodi televizijska kuća poznata po predanoj borbi protiv antikorupcijskog establišmenta. Tu televiziju financira nekadašnji pripadnik tajne policije, ujedno osuđen u korupcijskoj aferi na 10 godina zatvora. Premda nema sumnje da je postaja pristrana, u dosadašnjim slučajevima njihove istrage zlouporaba antikorupcijske kampanje na kraju su se pokazivala ispravnima. No, ovaj je slučaj poprilično jednoznačan: televizijska kuća objavila je dokument koji je 2007. godine izdao CNSAS (komisija zadužena za proučavanje i objavljivanje dokumenata bivše tajne policije). Taj dokument sam po sebi nije ništa drugo do kopija tajnog policijskog dosjea.
Budući da su se kritike množile, Lazăr je bio prisiljen ponuditi zakašnjelu ispriku – nazvao ju je “institucionalnom” – a svoju ulogu beznačajnog zupčanika mladog tužitelja opisao je u kontekstu šireg i složenijeg sustava kojim upravljaju različiti zakoni. Potom je ponovno istaknuo svoje antikorupcijske reference i razloge zbog kojih želi još jedan mandat na funkciji glavnog tužitelja. Iako, prošle je godine ministar pravosuđa pokrenuo njegovo razrješenje uslijed optužbe za nepravilno upravljanje i sumnje u kršenje zakona, međutim Predsjednik je odbio potpisati opoziv. Dok sam pisao ovaj tekst, ministar pravosuđa odbio je Lazărovu kandidaturu za drugi mandat.
Paradoks političkog zatvorenika
Skandal s glavnim javnim tužiteljem dogodio se usred druge, još veće sage: imenovanja Laure Codrute Kovesi, bivše šefice rumunjske DNA, (ekvivalent hrvatskom USKOK-u) na mjesto glavnog Europskog javnog tužitelja. Dok pišem ovaj tekst (10. aprila), potvrđeno je da će završni krug pregovora biti odgođen do formiranja novog Europskog parlamenta nakon izbora od 23. do 26. svibnja. Do tada će Rumunjska predati predsjedavanje Europskim vijećem Finskoj. Ukratko, u tome leži srž sukoba: Europski parlament podržao je Kovesi, dok je Europsko vijeće na čelu s Rumunjskom podržalo francuskog kandidata. Rumunjska se otvoreno u Vijeću usprotivila kandidaturi Kovesi budući da je nedavno smijenjena kao šefica DNA za loše upravljanje i kršenje Ustava. Osim toga, ona je optužena u slučaju korupcije i do nedavno, kada je mjera bila preinačena, nije joj bilo dopušteno napustiti zemlju, razgovarati s medijima ili svojim sadašnjim šefom i saveznikom Augustinom Lazărom. U tom kontekstu, naravno, smatrali su je političkom žrtvom korumpirane vlade koja je organizirala njezinu smjenu jer je imala hrabrosti otvoreno se suočiti s korupcijom, a posebno s korupcijom vladajuće koalicije. Uličnim prosvjedima organiziranima u podršku Kovesi prethodile su snažne izjave europskih čelnika protiv postupanja prema njoj. Organizirana je bila i posebna sjednica Europskog parlamenta u vezi s njezinim predmetima, a završila je podsjetnikom rumunjskoj vladi da riskira mogućnost aktivacije članka 7. ako se zlostavljanje Kovesi nastavi.
Ovdje treba napomenuti kako je stara figura “političkog zatvorenika” u rumunjskom javnom životu nedavno ponovno oživljena u paradoksalnoj jukstapoziciji. Prvo, Kovesi kao “politički zatvorenik” korumpiranog režima koji nastoji ne samo blokirati njezino imenovanje, nego je i zatvoriti zbog antikorupcijske aktivnosti. Zatim je tu bio i slučaj radnika disidenta kao “političkog zatvorenika” komunističkog režima kojeg je Lazăr odbio pustiti na slobodu (ili je barem pridonio produljenju njegovog zatvora slijepim slijeđenjem zakona komunističke države), čime je produljio agoniju (i mučenje) disidenta. I Lazăr i Kovesi pohvaljeni su zbog svoje antikorupcijske aktivnosti protiv segmenta političke klase koja se smatra ne samo korumpiranim, već i izravnim sljednicima starih komunista. Bilo je to očito tijekom prosvjeda za nastavak antikorupcijske kampanje čiji je glavni slogan bio usmjeren protiv “Crvene kuge” – čuvene nacističke metafore za pristaše komunizma.
Antikorupcija se u Rumunjskoj oduvijek nalazila u prvom planu, ne samo zbog izravnih oblika korupcije (mito, podmićivanje, itd.) već i kao simbol borbe protiv moralne korupcije: one koja se godinama provodila kao nasljeđe komunizma. U Rumunjskoj je borba protiv korupcije prvenstveno usmjerena na moralno čišćenje društvenog tkiva od koruptivnih elemenata radi kojih društvo funkcionira neadekvatno i počiva na distorziranim praksama. Te elemente treba identificirati, uništiti i eliminirati jednom zauvijek, kako bi društveno tkivo moglo ponovno ispravno funkcionirati. Prema tome, članovi sadašnje vladajuće koalicije nisu “jednostavno” krivi po pitanju iskrivljavanja konkretnih činjenica, o čemu zapravo treba odlučiti sudac, posebno ako prihvatimo maksimu da osoba nije kriva dok tako ne pokaže konačna presuda. Oni su krivi na temelju povijesne odgovornosti, pri čemu je njihova stvarna korupcija tek njezina vidljiva manifestacija.
U ovom slučaju najzanimljivija je činjenica da takva političko-ideološka i institucionalna struktura može funkcionirati i uz pomoć stvarnog bivšeg komunističkog tužitelja kao što je Lazăr, za kojeg postoji osnovana sumnja da je, nehotice, sudjelovao je u gušenju istinskog antikomunističkog ustanka u periodu do 1989. godine. U obratu logike i retorike kakvog bi malo tko uspio predvidjeti, branitelji Lazăra, inače nepokolebljivi antikomunisti i aktivni promicatelji etikete Crvene kuge kako su nazivali svoje protivnike, vrlo brzo su odbacili Lazărevu komunističku prošlost kao nevažnu, dokle god se njegova antikorupcijska uvjerenja smatraju besprijekornim. Nakon 30 godina u kojima je antikomunizam bio dominantna ideologija tranzicije, ona je konačno mutirala u sveobuhvatniju, paradoksalnu, elastičnu i “praznu” ideološku formaciju: antikorupciju.
Mehanizmi provedbe: kršenje trodiobe vlasti
Za one koji se pitaju što očekivati od Kovesi u slučaju imenovanja na poziciju glavnog Europskog javnog tužitelja: ne očekujte tehničku provedba zakona i propisa, već moralni križarski rat protiv “koruptivnih” i “korumpirajućih” elemenata. Oni mogu imati onoliko oblika koliko to kontekst zahtijeva. Naravno, Kovesi nije “izmislila” ideološku konstrukciju antikorupcije, ali je njezin rad, najprije na funkciji Glavnog tužitelja, a zatim kao šefice DNA, osigurao mehanizme njezine provedbe u praksu. Nema sumnje da je sadašnja vlada odlučila dokrajčiti njezinu karijeru i definitivno bi je najradije zaključala iza rešetaka i bacila ključ ako bi pronašla ikakvu mogućnost da to učini. Nema mjesta sumnji niti u to da je u posljednjih nekoliko godina vladajuća koalicija vršila ogroman pritisak na zakonodavni proces ne bi li došlo do promjene određenih zakona koji bi omogućili vođama Socijaldemokrata i ostalim redovnim članovima da riješe svoje probleme sa zakonom. No, priznajući sve ovo, ne treba ni na trenutak poricati da je i sama Kovesi bila problem.
Važno je napomenuti, osim buke koja okružuje ovaj slučaj, da je antikorupcijska kampanja Kovesi i Lazăra bila utemeljena na tajnim protokolima s rumunjskim SRI (Rumunjska informacijska služba, državna tajna služba). Ova služba nije imala samo operativnu ulogu (presretanje telefonskih poziva, itd.), Već je i aktivno sudjelovala u procesuiranju, što je nezakonito. Štoviše, tijekom mandata na funkciji šefice DNA, Kovesi bi izravno upućivala tužitelje da procesuiraju određene političke vođe, usmjeravala bi kolege da ubrzaju određene istrage i usporavaju druge. Jednostavnije rečeno, vršila je pritisak. Neki od njezinih podređenih čak su izmišljali dokaze, prisiljavali svjedoke na lažne iskaze, a muljalo se čak i s audio-snimkama. Ljudi su bili pritvarani na temelju tako prikupljenih lažnih dokaza, a sve u ime borbe protiv korupcije. Štoviše, tužitelji DNA, uz pomoć agenata tajnih službi, podnosili su tužbe protiv sudaca smatra kritičnima prema antikorupcijskoj ideologiji i njoj urođenoj militantnosti. Usprkos tome, kako se povećao broj slučajeva koje je otvorio DNA, povećavao se i broj slučajeva koje bi suci odbacivali kao neosnovane ili na temelju manjka dokaza. U međuvremenu, osobe optužene u takvim slučajevima bile su privremeno osuđene na zatvor ili su im barem razorene karijere i ugled.
Konačno, rumunjski Ustavni sud presudio je da u tri slučaja koja je otvorila DNA postoji proturječje s Ustavom, a koji su rezultat aktivnosti agencije pod vodstvom Kovesi. Najzloglasniji slučajevi uključivali su pokušaje podizanja optužnice protiv članova vlade zbog donošenja zakona za kojeg je Kovesi procijenila da slabi borbu protiv korupcije. Za nju je to bio dovoljan motiv da i sama prekrši odredbe Ustava koje garantiraju trodiobu vlasti. A i taj je primjer tek vrh ledenjaka. Ministar pravosuđa ponudio je u izvješću na temelju kojeg je prošle godine Kovesi smijenjena detaljan popis spornih slučajeva. Izvještaj je međutim u javnosti odbačen kao ideološki pristran i politički motiviran pokušaj, pri čemu je aktivnost Kovesi, kao i institucije na čijem se čelu nalazila, ostala nepropitana.
Nakon europskih izbora
Ukratko, Kovesi je tijekom svog mandata na čelu DNA provodila oblik borbe protiv korupcije neovisno o slovu zakona, a ponekad i protiv zakona – to jest, oblik antikorupcije u kojem zadatak tužitelja nije tek primjena zakona i provedba pravde, već da istraži i podigne optužnicu za korupciju (osobito protiv korumpiranih političara, jer rumunjska antikorupcija nikada nije rješavala pitanje korupcije u privatnom sektoru). U ovom slučaju zakon se čak znao naći na suprotnoj strani spram rada antikorupcijskih tužitelja, što je validirano logikom da zakone donose vrlo korumpirani političari koje antikorupcijsko tijelo pokušava kazniti. Zbog toga je tijekom mandata Kovesi došlo do učestalih prosvjeda tužitelja protiv zakona koje je donosio parlament. To je još jedan očigledan slučaj kršenja ustavnih odredbi o trodiobi vlasti. Dakle, antikorupcijska kampanja nije utemeljena u zakonu i ne teži uspostavi vladavine prava – u što nas pokušavaju uvjeriti njezini branitelji. Ona je primarno utemeljena u ideologiji, i to u vrlo konkretnom obliku borbe za moć nad političkom kontrolom države između dijelova etablirane političke klase i dijelova autonomne birokracije koja svim sredstvima nastoji zaštititi svoj status. Stoga se čak i minimalni politički nadzor nad sudstvom (i tajnom službom) odmah odbacuje kao povreda ovlasti i korumpiranost.
Iz ove perspektive Kovesi je svakako kriva. Kada je otvorena istraga nad njom te potom podignuta optužnica, dobila je dozu vlastitog lijeka i nije joj se to svidjelo. No, sama je aktivno doprinijela pravosudnom sustavu u kojem su mogući takvi razvoji događaja. Umjesto razumijevanja vlastite suodgovornosti, ispala je mučenicom, ne samo u zemlji gdje je to već bila, već i na europskoj razini. S obzirom na to, ima velike šanse postati glavnim europskim javnim tužiteljem i implementirati svoju strategiju borbe protiv korupcije na razini Europske unije. Njezino razumijevanje antikorupcije zasigurno će dobro rezonirati u novom sastavu Europskog parlamenta, u kojem se očekuje da će radikalna desnica zauzeti čak četvrtinu zastupničkih mjesta.
S engleskog prevela Andrea Milat