Počelo je kao “productivity boost” ili “productivity hack” među inženjerima i menadžerima Silicon Valleya u San Franciscu, SAD. Otada se viša srednja klasa kune u “drogiranje” mikrodoziranjem psihotropima (LSD, MDMA, psilocibini, i sl.). Čak su dobili naziv: mikrodozeri. Radi se o izrazito popularnom trendu, koji samo na Redditu u forumskoj grupi na istoimenu temu broji 55.000 članova. U Zagrebu ovaj trend također nailazi na svoje obožavatelje, posebno među kreativnom klasom.
Mikrodoze navodno ne izazivaju psihodelična iskustva rastapanja i ponovnog sastavljanja ega, po čemu je poznat LSD. Nasuprot tome, one navodno nude tek trzaj povećane kreativnosti, pomažu s koncentracijom na poslu, kao i radnom učinkovitošću, pomažu u međuljudskim odnosima te općenito navodno olakšavaju nošenje s nošenjem sa stresom. Kako piše Scientific American: “ako je vjerovati zagovarateljima, mikrodoziranje moglo bi se pokazati kao lijek za probleme koje uzrokuje era digitalnih distrakcija i egzistencijalnih anksioznosti”. Kako nastavlja dalje isti časopis, donedavno je bilo nemoguće razdvojiti istinu od hajpa. Uzrok tome je činjenica da donedavno nisu postojala legalna istraživanja sa kontrolnim, placebo grupama. No, krajem 2018. godine izišlo je prvo istraživanje s upravo takvom skupinom.
Ideja iza ideje
Istraživanje je pokazalo da mikrodoze LSD-a uzrokuju promijenjeni koncept vremena, odnosno u testu procjene vremena pojavljivanja plave točke na monitoru ispitanici na mikrodozama točnije su procjenjivali to vrijeme nego oni u kontrolnoj skupini. Znanstvenici su zaključili da LSD utječe na način na koji mozak procjenjuje protek vremena, no posebno ih je zaintrigirala činjenica da mozak očito namjerno krivo procjenjuje vrijeme, budući da je to očekivano ponašanje, dok je točna procjena vremena uzrokovana psihodelicima. Ovo je istraživanje pomoglo istraživačima da počnu slagati puzlu utjecaja psihodelika na mozak, kako LSD utječe na promjenu percepcije i kognitivnih sustava na način da dovodi do veće kreativnosti i pojačava fokus.
Istraživanja LSD-a nisu počela danas, već prije 70 godina, tokom 50 ih godina prošlog stoljeća, kada je šačica terapeuta koji su vjerovali u LSD pokušala vođenom terapijom uz ovu drogu izliječiti ovisnike o alkoholu od te boljke. Terapeuti su u ovom eksperimentu vodili pacijente kroz trip izazvan punom dozom LSD-ija. Nakon kraja tripa, više od polovice pacijenata prestalo je konzumirati alkohol. Kanadske vlasti pokušale su ponoviti eksperiment s kontrolnom skupinom, ali bez terapeuta, što naravno nije uspjelo, stoga se LSD više promatrati kao nešto šamanističko nego kao nešto s terapeutskim potencijalima, piše Scientific American. No, jedno je svakako sigurno: za konzumaciju LSD-a treba se dobro pripremiti kako bi se izbjegao loš trip. Stoga treba imati na umu da sve što se govori o dobrobitima LSD-a podrazumijeva terapijsko navođenje. Jer, ako ste sami u tome, i trip vas preuzme, može vas zaista trajno i nepovratno odvesti s druge strane “vrata percepcije”.
Oprezan svakako treba biti i kod mikrodoziranja. Mikro doza je jedna desetina (10 mikrograma LSD-a) uobičajene doze. Suprotno hipsterskim tvrdnjama, pri mikrodoziranju ne trebate osjećati nikakve tripozne učinke, upravo suprotno, LSD u mikrodozi djeluje na vaše sinapse i kad ne osjećate senzorne i kognitivne poremećaje. Njegovo djelovanje pokazuje se po boljim rezultatima na poslu i slično.
Socioekonomski aspekt
Na kraju ostaje da odgovorimo na pitanje zašto se Bilten bavi ovom temom. Između ostaloga zbog toga što je bitno adresirati sve popularniji trend i upozoriti čitatelje na činjenicu da i pri eksperimentiranju s mikrodozama treba biti oprezan: kao prvo, terapijsku učinkovitost droge imaju samo pod navođenjem psihoterapeuta, i kao drugo, trip djeluje i kad ništa ne osjećate, stoga ne pojačavajte dozu. No, za naš kontekst možda važnija od ovih prevencijskih pokušaja činjenica je da ovaj val prihvaćanja terapijskih učinaka psihodelika ili medicinskih učinaka marihuane i dalje ima svoju ekonomsku dimenziju. I da se popularizacijom ovih droga otvara novo ogromno globalno tržište. Baš kao što je farmaceutska industrija brojne maloljetne i punoljetne građane SAD-a pretvorila u ovisnike o legalnim opioidima, nema garancije da se jednoga dana i medicinske mogućnosti mikro doziranja neće pretvoriti u novu socijalnu krizu potaknutu još jednim valom ekstrapolacije profita iz društva.
Isto se upravo događa na primjeru marihuane u SAD-u. Legalizacija tamo za sobom povlači još jednu akumulaciju profita u rukama bogatih bijelih investitora, a još jednom s druge strane kaznenog zakona ostavlja brojne Afroamerikance. Tako trenutno imamo situaciju da osobe tamne puti i dalje završavaju na dugim zatvorskim kaznama zbog nekoliko grama trave, dok istovremeno druga, privilegiranija društvena skupina akumulira sav profit u svojim rukama, jer zbog toga što su bili kazneno gonjeni brojni Afroamerikanci ne mogu dobiti dozvole za uzgoj marihuane. Na taj način, umjesto da je legalizacija trave iskorištena da iz blata izvuče najsiromašnije ona se još jednom koristi kao poluga opresije nad ugroženim društvenim skupinama. Jedno je sigurno, ako se ikada LSD i druge droge legaliziraju u medicinske svrhe, farmaceutska industrija pronaći će način za profitirati na ljudskoj potrebi za proširenjem vlastitih vidika, bez obzira na potencijalne opasnosti koje te droge i dalje nose. Stoga, opreza nikad dovoljno.