Socijalistička radnička stranka Španjolske (PSOE) pobjednik je jučerašnjih izvanrednih parlamentarnih izbora u Španjolskoj. Ova tradicionalna stranka lijevog centra uspjela je osvojiti tek nešto manje od 30% glasova, no broj glasova koji su dobili gotovo je dvostruko veći od onog njihovog tradicionalnog konkurenta – desničarske Pučke stranke (PP). Pučani su osvojili mizernih 16,7% glasova, što je najgori rezultat glavne stranke desnice još od pada diktature Francisca Franca 1970-ih, diktature čiji su bivši dužnosnici zapravo i osnovali PP. Socijalisti su još prošle godine preuzeli vlast “preslagivanjem” u parlamentu, no sada su svoju dominaciju potvrdili na izvanrednim izborima koje su sami izazvali. Sasvim je sigurno da se više nikakva vlada bez njih na čelu ne može formirati.
No to ne znači da će im vladanje biti lako. Iako je PP doživio potop, dobar dio njihovih glasova preuzele su druge dvije desničarske stranke. Prva od njih, stranka Građani (Cs), nastoji u smislu imidža napraviti odmak od tradicionalne desnice, predstavljajući se kao liberalna i proeuropska opcija. No ona istodobno ne preza od zapaljive retorike prema španjolskim manjinskim nacijama niti se ustručava usprotiviti se ženskim pravima. Druga nova stranka desnice, nazivom Vox, primjenjuje drugačiju strategiju. Ona nema nikakvih kompleksa da se u potpunosti identificira s frankizmom, usput koristeći sve rasističke i mizogine teorije zavjere koje su posljednjih godina postale standardni arsenal europske ekstremne desnice.
Težak izbor za pobjednika
Tri stranke desnice zajedno imaju više mandata od socijalista, no nemaju nikakve šanse da formiraju vlast jer nema nikoga tko bi s njima surađivao. Sklapanje koalicije nužno je i socijalistima. Ta je stranka prošle godine preuzela vlast uz potporu “lijevo-populističke” koalicije Zajedno Možemo (UP) te katalonskih i baskijskih stranaka. Njihovo obećanje bilo je da će zaustaviti desničarske mjere štednje, ali i “rat” koji je PP proglasio političkim predstavnicima manjinskih nacija. U oba slučaja rezultati PSOE-a bili su “mršavi”. Socijalne mjere socijalista daleko su od onog što UP zagovara, a ni nacionalno pitanje nije blizu rješenja.
Koliko su stvari po tim identitetskim pitanjima zaoštrene možda najbolje pokazuje podatak da stranke španjolske desnice u Baskiji nisu osvojile ni jedan jedini mandat (od ukupno 18) dok su u Kataloniji osvojile samo 7 od 48. Čime će socijalistički premijer Pedro Sánchez privući baskijske i katalonske zastupnike za sada nije jasno, kao što nije zajamčena ni potpora UP-a, koji je u odnosu na prošle izbore izgubio potporu velikog broja svojih birača. Mnogi od njih su izgleda radije birali izravno PSOE nego njihovog manjeg partnera ili su se vratili manjinskim i regionalnim ljevičarskim strankama. Socijalisti u ovoj situaciji doduše imaju još jednu opciju, a to je pokušaj dogovora sa strankom Građani
Tu je kombinaciju ova desničarska stranka u predizbornoj kampanji isključila, no o njoj se i dalje intenzivno spekulira. Ovakva lijevo-desna koalicija donijela bi stabilnu većinu bez previše kombinacija i kalkulacija. No iako su Cs socijalistima prihvatljiviji partner od drugih desničarskih stranaka, oni još uvijek ostaju izrazito antisocijalna, šovinistička, pa i konzervativna stranka u mnogim društvenim pitanjima. To znači da bi PSOE vrlo vjerojatno morala izdati svoje obećanje promjene na temelju kojeg je i dobila ove izbore.