Kao što se moglo i očekivati, kampanja u Hrvatskoj za euroizbore malo toga nudi. Uz pokoje iznimke koje nastoje progurati relevantne teme i napredna rješenja, sve je ostalo u rukama dva tipa agencija. Tu su agencije za ispitivanje tržišta koje nas gotovo svakodnevno bombardiraju rezultatima anketa o biračkim preferencama, svjesne valjda da im sami euroizbori oduzimaju posao jer ih stranke uglavnom tretiraju kao anketu za puno važnije nacionalne izbore. Te, naravno, marketinške agencije koje strankama smišljaju parole i vizualni identitet i izbore tretiraju kao jednu od boljih prilika za zaradu i pozicioniranje na tržištu.
Ne znamo jesu li u Samostalnoj demokratskoj srpskoj stranci (SDSS) angažirali neku agenciju za izradu plakata ili slogana, ali svojom su intervencijom bili itekako precizni. Naime, na njihovom plakatu stoji jednostavno pitanje: Znate li kako je biti Србин u Hrvatskoj? A odgovorili su oni zbog kojih se to pitanje postavlja. U Sisku je plakat potrgan, dok je u Splitu išaran porukama mržnje i ustaškim simbolima. Ako netko i nije znao kako je biti Srbin u Hrvatskoj, sad zna. Politička poruka s plakata je dovršena. Ili nam se samo tako činilo.
U isto su vrijeme oni koji svoju politiku zasnivaju uglavnom samo na tamo da Srbima bude tako kako je ili po mogućnosti još teže, posegnuli za nešto drukčijim marketinškim trikom. Ali zapravo nadovezanim. Radi se o Nezavisnima za Hrvatsku, stranci Zlatka Hasanbegovića i Brune Esih koje je HDZ lansirao u parlament, a sada politički imidž grade na ocrtavanju HDZ-a kao ekstremno lijevog. Toliko o političkom dometu i smislu djelovanja. A što se tiče marketinga? E tu su posegnuli za rekvizitima iz ustaške prošlosti i tobože suptilnom aluzijom. Naime, na svoje sjedište su okačili hrvatsku zastavu s prvim bijelim poljem. Netko ih je prijavio, što su valjda samo čekali, i došla je policija.
I odmah je krenulo cmizdrenje. Tvrde da ih se maltretira i da nije riječ o ustaškoj zastavi jer nema slova U već o hrvatskoj “povijesnoj” zastavi. A tobožnju legalnost joj brane tako što tvrde da je bila zabranjena u socijalističkoj Jugoslaviji. Još najbolje da nije bila zabranjena zastava tvorevine koja je pobila više stotina tisuća ljudi i na čijem je porazu i sagrađena ta socijalistička Jugoslavija. Sve se to uklapa u njihov sumanutu priču po kojoj Jugoslaveni i dan danas još teroriziraju Hrvate. Pa tako i Andreja Plenkovića zovu “Kardeljevim učenikom” zbog sadržaja maturalnog rada.
No stvar je prilično razvidna: iza paranoičnog antikomunizma skriva se najobičniji ustaški nacionalizam za koji nemaju političke hrabrosti. I na tome počiva sva mizerija marketinškog trika sa zastavom. Nećemo staviti U na ustašku zastavu, ali svi ćete znati o čemu se radi premda ćemo mi to negirati. Nećemo staviti U na ustašku zastavu jer znamo da će ga netko napisati na plakatu SDSS-a. Ono U na plakatu u Splitu je zapravo U sa zastave u Zagrebu. To očito neće biti dovoljno za mjesto u europarlamentu, ali možda se nadaju nagradi na Danima komunikacija u Rovinju.