Pažnju europske javnosti nedavno je privukao incident u jednom bugarskom gradiću kada je lokalno romsko stanovništvo bilo prisiljeno pobjeći u šumu kako bi spasilo vlastite živote. Ovo nije prvi takav događaj u regiji, no što stoji u pozadini rastućeg nasilja nad najmarginaliziranijom manjinom?
U Facebook grupi nazvanoj “Prekršitelji u Gabrovu” stanovnici tog gradića u središnjoj Bugarskoj komentiraju različite vrste nepravilnosti: napadaju vlasnike krivo parkiranih automobila, mobiliziraju se kako bi zamijenili razbijenu uličnu lampu, ismijavaju neuspješnu kampanju dezinfekcije koju provodi općina, oglašavaju gubitak ključeva, kritiziraju neredovitost gradskog prijevoza itd. Grupa ima 25 tisuća članova, što je otprilike polovica stanovništva tog grada, pa služi i kao neka vrsta neuredne građanske skupštine na kojoj se pozivi na solidarnost i socijalna kritika često miješaju s izvještajima punim mržnje i javnim sramoćenjem sugrađana. Donedavno, Romi nisu bili posebno apostrofirani u grupi, no sve se to promijenilo početkom travnja nakon tučnjave u jednom lokalnom supermarketu. Kako se ispostavilo, trojica romskih mladića posvađala s prodavačem bugarske nacionalnosti kojeg su kasnije istukli. Grupa “Prekršitelji u Gabrovu” uskoro se pretvorila u središnji kanal za koordinaciju dosad najnasilnijih antiromskih pogroma u Bugarskoj koji su završili paljenjem i uništavanjem romskih kuća i evakuacijom napadnutih stanovnika.
Tenzije su pojačane nakon što su lokalne novine objavile vijest da je policija pustila napadače na slobodu 24 sata nakon tučnjave. Uz to su se počele širiti i snimke sigurnosnih kamera koje su postavljene na YouTube. To je doprinijelo širenju Facebook grupe na kojoj su kružili razni dokumenti, a počele su se planirati i akcije te iznositi zahtjevi. Mnogi su naprosto slali informacije kako su negdje u gradu vidjeli “Cigane”, što su predstavljali kao prekršaj sam po sebi. “Vidjeli smo dvojicu na križanju. Izgledali su jako bezobrazno”, piše u jednom komentaru. Bilo je i onih koji su pokušavali smirivati situaciju, upozoravajući kako ne treba miješati “dobre” s “lošim” Ciganima. Ali rasprava se uskoro okrenula u smjeru organizacije demonstracija kojima bi se pokazao bijes zbog slabe reakcije vlasti. Malo tko je očekivao neki veći skup, ali na kraju su se tisuće ljudi okupile na gabrovskom glavnom trgu. Skup se neočekivano počeo kretati prema policijskoj stanici u kojoj su držani romski mladići, a onda su prosvjednici pokušali ući u zgradu što je spriječila tek interventna policija.
Poletjelo je i kamenje koje je ozlijedilo nekoliko ljudi. Dio prosvjednika se nakon ovoga pokupio kući, no drugi su se regrupirali u tri veće skupine i satima lutali po gradu napadajući Rome i njihove kuće te snimajući sve mobitelima. “Pa to nisu kuće napadača, zašto njih razbijate?”, čuje se glas na jednom od videa. “Svi su oni isti kriminalci”, brzo uzvraćaju drugi glasovi. Mladići i djevojke uzvikuju “Smrt Ciganima!”, bacaju kamenje, razbijaju prozore, uništavaju imovinu koju mogu pronaći… Većina kuća tada je već bila prazna. Romi koji su vidjeli, čuli ili pretpostavili što se događa pobjegli su u obližnje šume i tamo se skrivali cijelu noć. Sve se ponovilo i sljedeće noći. Devet napadača je uhićeno, dvoje ljudi je ozlijeđeno, a mnoga romska djeca sakrivena su kod bugarskih susjeda. Tek nakon tjedan dana intenzivne i pojačane prisutnosti policije u gradu neredi su se smirili.
Jednakost po mjeri rasista?
Tijekom proteklih desetak godina, ovakve scene ponavljaju se diljem Bugarske. Svake godine neko novo mjesto postaje simbol stalnog međuetničkog konflikta niskog intenziteta između Bugara i Roma. Bila je to Katunica 2011., Gurmen i sofijski kvart Orlandovci 2015., Radnevo 2016., Asenovgrad 2017., Vojvodinovo prošle godine. Svaki od tih slučajeva započeo je kao neki manji okršaj: pijana tuča ili kamen bačen prema prozoru. Ali kroz naočale glavnih medija punih rasnih predrasuda takvi incidenti dobivaju status metafore za navodno privilegiranu poziciju Roma u bugarskom društvu. Iako spadaju među socijalno najdepriviranije socijalne skupine, Romi se u Bugarskoj paradoksalno percipiraju kao privilegirani primatelji socijalne pomoći i uživatelji većih prava, kojima se političke elite ulaguju na štetu običnih ljudi koji rade i plaćaju poreze. Takav prikaz zapravo predstavlja izokrenutu sliku stvarnosti iza koje međutim stoje stvarni gubici socijalne zaštite koje su proživjeli mnogi Bugari tijekom vladavine neoliberalizma.
Slična priča stoji i u pozadini masovne mobilizacije u Gabrovu. Tanja Hristova , gradonačelnica iz redova desničarske stranke GERB koja je na vlasti zadnjih deset godina, dovela je u grad brojne Rome, tvrde ove teorije. Omogućila im je život na nelegaliziranim parcelama, davala im socijalne beneficije i gledala im kroz prste kada su kršili javni red i mir, a sve kako bi kupila njihove glasove i – što je još važnije – kako bi povećala broj stanovnika i spriječila da Gabrovo izgubi status regionalnog centra zbog iseljavanja. Roma u Gabrovu ima manje od 800, što znači da zapravo ne mogu značajno utjecati na broj stanovnika. Ali ova popularna teorija ne vuče svoju snagu iz činjenica nego iz tenzija koje se osjećaju u gradu zbog depopulacije. Od početka tranzicije 1989. godine Gabrovo je izgubilo trećinu stanovništva i palo s 80 na nekih pedesetak tisuća. Ovo se odvijalo paralelno s ekonomskom transformacijom. Nekoć poznato kao “bugarski Manchester”, Gabrovo je od 19. stoljeća industrijski centar s čeličanama, tekstilnom i strojarskom industrijom.
Tijekom socijalističkog perioda 1944.-1989. proizvodnja je dodatno proširena, no tijekom posljednjih tridesetak godina tisuće su radnika ostale bez posla zbog zatvaranja ključnih pogona što je mnoge natjeralo na iseljavanje u druge dijelove Bugarske ili zemlje EU. Paradoksalno, grad je posljednjih desetak godina i jedan od predvodnika u apsorpciji europskih fondova, no ta su sredstva uglavnom otišla u infrastrukturne projekte koji nisu ni na koji način utjecali na ekonomsku dobrobit stanovnika. Dapače, urbana renovacija čak je povećala osjećaj osobnog nazadovanja kod mnogih u gradu. Teme ekonomske propasti i nejednakosti izravno su povezane s diskusijama o Romima na Facebook grupi “Prekršitelji u Gabrovu”. “Ne mogu razumjeti kako pored svih tih Cigana u gradu vlasti još povećavaju cijene plina”, glasi jedan komentar. “Nadam se da će se problem s Romima uskoro riješiti […] imamo i ozbiljnijih stvari s kojima se trebamo nositi”, kaže drugi. “Drago mi je da smo se sada pobunili, ali moramo se boriti i protiv previsokih cijena grijanja”.
Takvo izražavanje nezadovoljstva sve gorim ekonomskim uvjetima kroz rasističke fraze vodi prema idejama kažnjavanja tobože “privilegirane manjine” i uvođenju negativne jednakosti kroz restrikcije. “Obitelji manjina koje nemaju prihode trebale bi ostati bez socijalne pomoći i dječjeg doplatka”, smatra jedan od komentatora u grupi. “Školama za manjine bi trebalo oduzeti sredstva. Svi trebaju plaćati poreze i zdravstveno i dobivati novac samo za pravi težak rad. Trebamo biti jednaki na kraju svega”, zaključuje komentator čiju je intervenciju lajkalo 416 članova grupe.
“Gotovo je s mrkvama, vrijeme je za batinu”
Od formiranja aktualne vlade 2017. godine, GERB i njihov manji koalicijski partner – ekstremno desničarski savez Ujedinjeni patrioti – stalno nastoje ojačati javne prozivke Roma kao onih koji iskorištavaju sustav socijalne zaštite. Slično tvrde i iz glavne opozicijske stranke, službeno lijeve ali zapravo sve više nacionalističke Bugarske socijalističke stranke (BSP), kao i liberali iz Demokratske Bugarske. Nitko od njih nije ni na koji način osudio nedavne pogrome. Pretvaranjem socijalnih u rasna pitanja zapravo se pravda uvođenje sve oštrijih rezova i otežavanje socijalne zaštite koja se sve češće povezuje s nekim disciplinskim mjerama poput obaveznog rada. Vladin restriktivni zaokret još jednom je demonstriran u danima nakon tuče u Gabrovu, kada je Vlada poslala zastupnika Tomislava Dončeva, inače ranijeg gradonačelnika Gabrova, da navodno smiri situaciju. “Bijes naroda je opravdan”, izjavio je Dončev pred okupljenima. “Neke socijalne grupe misle da imaju više prava od ostalih i iskorištavaju sustav skrbi”.
Viralni Facebook post njegove supruge nastavio se na njegove misli: “Za Cigane je gotovo s mrkvama, sada je vrijeme za batinu”. Premijer Bojko Borisov se uključio u raspravu u samokritičnom tonu: “Mjesecima smo tolerirali slobodno kretanje manjina i zlostavljanje ljudi po gradu”. Ministar obrane iz redova Ujedinjenih patriota Krasimir Karakačanov predložio je pak sveobuhvatnu “strategiju protiv ciganizacije”. GERB i njihovi saveznici požurili su reagirati na događaje u Gabrovu kako bi skrenuli pažnju s aktualnog korupcijskog skandala koje je natjerao niz vodećih figura iz vladajućih stranaka da podnesu ostavku kada se otkrilo kako su kupili luksuzne stanove ispod tržišne cijene. Skandal je koštao GERB vodeće pozicije u anketama uoči skorih europarlamentarnih izbora.
Slično situaciji u drugim mjestima u Bugarskoj, u Gabrovu su vlasti nakon pogroma pristupile rušenju nelegaliziranih kuća u kojima žive Romi i tako ih praktički istjerale iz grada. Također su naredile povećane policijske kontrole na mjestima na kojima “postoji veći broj Roma i kriminalaca”. No razvoj događaja u Gabrovu ujedno je poslužio i kao ironični komentar priča o Romima kao “privilegiranim lijenčinama”, kako ih opisuju nacionalistički političari i komentatori. U danima nakon pogroma, grad se suočio s komunalnom krizom. Ispostavilo se kako su većina gradskih čistača zapravo Romi koji su bili previše uplašeni da bi se pojavili na poslu. Također, mnogi su razredi ostali poluprazni jer su romska djeca ostala skrivena i nisu se pojavila u školama.
Otvorena antiromska kampanja vlade imala je još jednu posljedicu: organizirale su se nove platforme za protestnu mobilizaciju Roma poput Komiteta za Rome u EU (koji okuplja bugarske Rome u Nizozemskoj, Belgiji i Njemačkoj) i Romske stalne konferencije koja prikuplja potpise protiv deložacija Roma. To je nivo organiziranja koji nije ranije viđen. No neka pitanja i dalje ostaju, poput onog je li moguće razbiti vezu između rasizma i kritike nejednakosti među etničkim Bugarima koja je i potpalila proteste u Gabrovu. To će biti težak zadatak, nakon desetljeća organiziranih napora u suprotnom smjeru. Dok pišem ovaj tekst, mediji već napuhuju novi sukob između Roma i Bugara u selu Kuklenu oko puštanja glasne muzike koje su prikazuje kao simbol navodne romske nekažnjivosti. Jasno je kako buduća borba za jednakije bugarsko društvo zahtijeva demistifikaciju lažnih priča o navodnim romskim privilegijama i neumorno isticanje neoliberalnih politika restrikcija i represije koje stoje iza tih laži.
S engleskog preveo Nikola Vukobratović