Dvojica čelnika crnogorske oporbene stranke Demokratski front Andrija Mandić i Milan Knežević osuđeni su u četvrtak 9. maja nepravomoćnom prvostupanjskom presudom u slučaju “Državni udar” svaki na pet godina zatvora. Presudu je donijelo Specijalno vijeće Višeg suda u Podgorici, kojim predsjedava sutkinja Suzana Mugoša, a osim njih dvojice krivima su proglašeni i svi drugi optuženi za pokušaj državnog udara na dan parlamentarnih izbora u Crnoj Gori 16. oktobra 2016. godine.
Ruski državljani Eduard Šišmakov i Vladimir Popov koji se nalaze u bijegu, odnosno u Rusiji i koje ta zemlja odbija izručiti Crnoj Gori, u odsustvu su osuđeni na 15 i 12 godina zatvora. A po optužbi da su organizirali kriminalnu skupinu s planom upada u Skupštinu CG, kako bi navodno zarobili ili ubili tadašnjeg premijera, danas predsjednika, inače balkanskog državnika s najdužim stažem u politici, Mila Đukanovića. Popov i Šišmakov su navodno agenti ruske državne obavještajne službe GRU, sljednice nekadašnjeg KGB-a.
Na 8 godina zatvora osuđen je bivši zapovjednik srpske žandarmerija i srpski državljanin Bratislav Dikić, a zbog sudjelovanja u pokušaju terorističkog napada i nasilnog svrgavanja vlasti. Osim njega, drugi srpski državljani osuđeni su na već odsluženo vrijeme, dok su dvojica srpskih državljana koji se nalaze u Srbiji, i koji nikada nisu izručeni Crnoj Gori – Nemanja Ristić i Predrag Bogićević, osuđeni svaki na sedam godina zatvora. Ipak, usprkos tome što su osuđeni na odslužene kazne, Srpska demokratska stranka iz Srbije, zahtijeva od predsjednika Srbije i vlade te zemlje da intervenira u pravosudni sustav druge zemlje te da ne dopusti izvršenje presude protiv vlasitih držaljana.
Svi optuženi odbacili su svoju krivnju, a Rusija je optužbe za svoju upletenost nazvala apsurdnima. Ipak, ostaje činjenica da je po Šišmakova i Popova neposredno nakon puča doletio osobno službenim avionom prvi čovjek GRU-a, pokupivši ih u Beogradu i odvevši ih u Rusiju gdje se i danas nalaze, nedostupni crnogorskom pravnom sustavu
Neke od najartikuliranijih ocjena aktualne crnogorske situacije uključujući i komentar na presudu dao je političar Boris Raonić iz Građanske alijanse za Al Jazeeru. Raonić je upozorio da nikakvih dokaza protiv čelnika DF-a nema, ali isto tako i da bi bilo nerealno očekivati da velika svjetska sila poput Rusije koja ima interese u Crnoj Gori (pristup moru, i protivljenje ulasku CG u NATO) sjedi besposleno ukrštenih ruku dok se geopolitička situacija razvija protiv nje. Međutim, on upozorava da usprkos tome, dokazi za eksplicitnu rusku umiješanost nisu ponuđeni.
Bez sumnje je sporno da stranka jedne zemlje zahtijeva državnu intervenciju u pravosudni sustav druge zemlje, ipak DSS nije jedini subjekt koji sumnja u legitimnost presude. Brojni ljudi crnogorskog javnog života nisu potpuno uvjereni u ovu prvostupanjsku presudu uključujući i novinare s kojima smo razgovarali pripremajući ovaj tekst. Sumnje u presudu izaziva manjak dokaza prema Mandiću i Kneževiću, iako se krivnja Šišmakova i Popova ne spori. Jedini dokazi do sada vidljivi iz 170 ročišta u ovom godinu i pol dana dugom slučaju protiv Kneževića i Mandića su činjenice da su putovali u Rusiju, više puta i javno. Nedokazana indicija je da su na tim putovanjima vjerojatno dobili značajna financijska sredstva za uspješnu predizbornu kampanju. Sudi se to na temelju procjene utrošenih sredstava, budući da su primjerice angažirali svjetski poznate PR-ovce i voditelje političkih kampanja.
Crna Gora ujedinjena protiv presude
Presuda počiva na iskazu svjedoka suradnika Saše Sinđelića, čiji je kredibilitet sporan. Osim zbog prethodnih presuda protiv njega u slučaju ubojstva u okolici Vukovara u Hrvatskoj, Sinđelić je putovao po Europi, uključujući i u Ukrajinu dok se istovremeno nalazio na crvenoj Interpolovoj tjeralici. Pretpostavka da je Sinđelić špijun gotovo je sigurna, iako dakako, nedokazana. Tokom suđenja pojavile su se dvije snimke u kojima se čuje Sinđelićev glas – na jednoj za organizaciju puča optužuje Ruse, dok na drugoj govori o pritiscima prema sebi kojima ga se nagoni da promijeni iskaz tako da optuži Ruse.
Zahvaljujući svemu ovome, iako su možda osuđeni zaista odgovorne osobe, ne može se sa sigurnošću ustvrditi da su zadovoljeni svi preduvjeti pravednosti pravosudnog procesa u Crnoj Gori, što stanovnicima ne ulijeva nikakav osjećaj povjerenja u državne institucije.
Raonić za Al Jazeeru upozorava kako su izbori od 16. oktobra 2016. održani u atmosferi državnog udara, jer je vijest o pokušaju puča objavljena u samo jutro izbora, što je, smatra on imalo utjecaj na konačne rezultate izbora. Također ističe da je period od tada do danas praktički također izgubljen u političkom smislu jer je prošao u atmosferi straha, govora o puču, tajnim stranim obavještajnim službama, i općenito u atmosferi nestabilnosti. U konačnici, smatra da ovako donesena presuda samo doprinosi produljenju toga stanja te da će u CG u političkom smislu i naredni period biti jednako izgubljen. Osim nepovjerenja u institucije, a posebno u pravosudni sustav, Crnu Goru muče klanske podjele i prebogate kriminalne aktivnosti, velika ekonomska nejednakost sjevera i juga zemlje, te politička nestabilnost.