Zanimljiv manevar izvelo je u subotu vodstvo HDZ-a na čelu s Andrejem Plenkovićem na predizbornom skupu u zagrebačkoj Ciboni. Naime, iskoristili su posjet njemačke kancelarke Angele Merkel i spitzenkandidata Europske pučke stranke Manfreda Webera da malo “olabave” pristup. Kao što se već zna, HDZ-ova lista za euroizbore je isuviše sterilna i birokratska te premalo domoljubna. Nedostaje pravih teškaša i kontroverznih figura.
Ta se lista, odnosno Plenkovićev odabir, tumačila u medijima kao nastavak njegova obračuna sa suparnicima unutar HDZ-a, takozvanim desnim krilom. No, mnogi su analitičari, posebno oni u dosluhu s neimenovanim visokim izvorima iz stranke, u tom obračunu vidjeli svojevrstan rizik. Možda bi pokoji mandat mogao otići desno, bez obzira na to što je ekstremna desnica sasvim razjedinjena. I čini se, smatraju da je Plenković na skupu nastojao ublažiti taj rizik. A to je napravio tako da je iskoristio antinacionalističke poruke Angele Merkel kao politički kondom.
I Merkel i Weber su naglasili da nacionalističke snage razjedinjuju Europu i da im se treba što složnije oduprijeti. Pritom su izravno referirali na skup europske ekstremne desnice u Milanu pod gostoprimstvom Mattea Salvinija. HDZ se u tom kontekstu lagano izvukao i uperio prst u takmace zdesna poput Hrvatskih suverenista, Neovisnih za Hrvatsku, Mosta i ostalih kao domaće pandane prijetnji koje su Merkel i Weber naveli. S obzirom na to da su si tako očistili teren i legitimirali se kao “europejci” mogli su komotnije zalaziti u ideološko minsko polje.
S razglasa se čuo Marko Perković Thompson i njegova “Lijepa li si”, više puta se spominjao Bleiburg kao centralna povijesna žrtva hrvatskog naroda, a i Franjo Tuđman, po vlastitim zamislima spasitelj zapadne civilizacije uz bok Francu, je bio konstantan lajtmotiv. Svi sastojci nužnog koktela lokalne varijante “populističke desnice” su bili tu, ali ovaj put ideološki dezinficirani prisustvom Angele Merkel. Dakle, europska ozbiljnost za analitičare i razonoda za razdragane birače.
Koliko su Merkel i Weber bili svjesni svoje uloge u ovoj predstavi, nije nam poznato. A sumnjamo da je i njima previše bitno. I dok se ova predstava tumači uglavnom Plenkovićevim strahom od unutarnje i vanjske konkurencije na desnici, čini se da si ovako koketiranje s “pravim” nacionalizmom dopušta zato jer je čvršće zagospodario strankom. A to nije učinio brzopoteznom metodom, već vrlo strpljivo. S jedne strane taktikom polaganog mrcvarenja protivnika, kao u slučaju s aferama Milijana Brkića Vase, a s druge strane s još izraženijom konsolidacijom klijentelističke strukture. Jer zna da u toj konsolidaciji leži moć HDZ-a i moć u HDZ-u, a ne u ideološkoj.
I sada ima dovoljno manevarskog prostora za kombinaciju šarolikih, iako zapravo prilično bliskih ideoloških poruka.