U nedjelju su se u Rumunjskoj održavala dva referenduma. Jedan pravi, o sužavanju ovlasti vlade po pitanju pravosuđa, drugi neformalni, zapravo u sklopu euroizbora, o sudbini predsjednika Socijaldemokratske partije.
Izbori za Europski parlament u Rumunjskoj uspjeli su osporiti sva predviđanja i promijeniti politički život zemlje u samo 24 sata. Mnogi su predviđali da će se raditi o nebitnoj stavci s obzirom na rezultate anketa, međutim, ovi izbori pokazali su se presudnima za unutarnju političku dinamiku zemlje. Ipak, usprkos inicijalnom čuđenju, takav razvoj događaja nije bio naš sasvim neočekivan.
Za početak, krenimo s činjenicama. Skoro 50% građana Rumunjske s pravom glasa izašlo je na izbore, što predstavlja presedan jer su dosad euroizbori privlačili oko 30% birača. Stranačke kampanje tekle su paralelno s onom u kojoj se uvjeravalo ljude da izađu na izbore. Oporbene stranke, ali i figure iz civilnog društva, glumci i TV zvijezde zajedno su pozivali na izlazak na izbore. No, to nije bio samo neutralan savjet. Očito je išao kontra vladajuće koalicije socijaldemokrata (PSD) i liberala (ALDE) s obzirom na to da je poziv pratila i poruka koja je naglašavala mogućnost promjene budućnosti zemlje i njenog zadržavanja u Europi. Vladajuća koalicija nije bila sumnjiva samo zbog navodnih pokušaja blokiranja antikorupcijskog zakona i općeg obuzdavanja antikorupcijskog nagona, već ju se tretiralo i kao nacionalističku i euroskeptičnu. Victora Dragneu, lidera PSD-a, često se uspoređivalo s Viktorom Orbanom i Matteom Salvinijem zbog suverenističkih pozicija, a i sama kampanja vladajuće stranke oslanjala se na takve poruke.
Opća kampanja pozivanja na glasanje očigledno je imala učinka. Dan izbora proveo sam u Cluju, gradu na sjeverozapadu zemlje, s vrlo razvijenim IT sektorom i snažnim sveučilištem. Grad je i jako uporište opozicijskih stranaka, Nacionalnih liberala i koalicije URS-Plus, rumunjske verzije makronizma. Bio je predivan proljetni dan i grad je vrvio ljudima. Već od ranog jutra stvarali su se redovi pred biralištima, a nakon glasanja ljudi su odlazili u parkove i kafića da raspravljaju politička pitanja i uživaju u lijepom vremenu. Optimizam se osjećao u zraku i mogla se naslutiti povijesna promjena. U tom su raspoloženju bili svi moji sugovornici, a takav se dojam stjecao i iz svih okolnih razgovora. Slični momenti su se događali u većim gradovima diljem zemlje. Svugdje su ljudi čekali u redovima na biralištima što je krajnje neobično za europske izbore, ali prilično podsjeća na predsjedničke izbore 2014. godine kada je zabilježena najveća izlaznost od pada socijalizma. Tada je, nakon nevjerojatne mobilizacije Victor Ponta, socijaldemokratski kandidat koje je kasnije napustio stranku zbog sukoba s Dragneom, izgubio izbore od trenutnog predsjednika Klausa Iohannisa. Već je do nedjeljnog popodneva bilo jasno da će PSD ostvariti slabije rezultate od očekivanih, ali tek su prve izlazne ankete otkrile razmjere katastrofe. Ne samo da su izgubili izbore od Nacionalnih liberala već su osvojili tek 22% glasova čime su jedva zauzeli drugo mjesto ispred koalicije URS-Plus. Da stvar bude gore, njihovi koalicijski partneri ALDE uopće nisu uspjeli prijeći prag. Istovremeno, Pontina stranka koja je nastala odvajanjem od PSD-a dobila je 6% glasova, otimajući tako priličan broj birača.
“Referendum” o Dragnei
Kad se Dragnea pojavio na televiziji nakon izbora vidljivo je bilo da se radi o šokiranom i dubinski poraženom čovjeku. Bilo je očito da se nije radilo o običnim euroizborima već o referendumu o njegovom načinu upravljanja zemljom od 2016. godine. Njegova vladavina je završena s obzirom na to da je stranka pod njegovim vodstvom doživjela najveći poraz u povijesti. Međutim, kako su rezultati pristizali i otkrivali poraz ne samo u većim gradovima već i u tradicionalnim provincijskim uporištima socijaldemokrata, Dragnea se pripremao za još jednu, završnu bitku: za ponedjeljak ujutro je bila zakazana pravomoćna presuda za slučaj u kojem je on optužen za zloupotrebu položaja. Nepravomoćno je već bio osuđen i stupanjem na snagu pravomoćne presude odmah bi bio sproveden u zatvor na tri i pol godine. U 13:50 u ponedjeljak četvero od pet sudaca Vrhovnog suda proglasilo ga je krivim i tri sata nakon priveden je uz galamu prosvjednika koji su došli proslaviti taj čin.
Ovo je bio ubrzani, gotovo melodramatični kraj jednog od najomraženijih i najsimptomatičniji političara rumunjskog “antikorupcijskog” doba. Njegova politička putanja, koju ovdje nemamo prostora prepričati, bila je presudno obilježena odnosima s pravosuđem i antikorupcijskim mehanizmima. Još 2012. bio je optužen za kupovinu glasova na referendumu o suspenziji tadašnjeg predsjednika Trajan Basescua. Zbog osuđujuće presude, koja nije uključivala zatvorsku kaznu, bio je podložan političkim napadima, a njegovi protivnici su se konstantno pozivali na tu presudu. Zbog toga se nije mogao kandidirati za premijera nakon što je kao predsjednik stranku odveo do nadmoćne pobjede na izborima 2016. godine. Međutim, prije toga je profitirao od antikorupcijske kampanje koja je uzdrmala Pontu i ostale teškaše u stranci, čime mu je bio omogućen put do predsjedničkog mjesta.
Kao predsjednik stranke želio je kontrolirati vladu te je postavljao svoje pijune na mjesto premijera, no oni bi se nakon nekog vremena svaki put pobunili, što je Dragneu nagnalo na presedan – dvaput je rušio vlastitu vladu. Paralelno, nastojao je promijeniti pravni okvir političkog djelovanja. Bez sumnje, promjene su bile potrebe zbog zloupotreba pravosudnog sustava, kao i zbog “naredbe” Ustavnog suda parlamentu da izmijeni postojeće zakone u skladu s ustavom. S obzirom na to da je predsjedavao parlamentarnim odborom, a i većinskom strankom, Dragnea je preuzeo taj zadatak. Ali brutalan način na koji je to učinio uz pomoć uglavnom nekompetentnih, arogantnih i ograničenih ulizica, uz stigmu spomenute presude, sam Dragnea postao je utjelovljenje korupcije – sistema koji nastoji suzbiti antikorupcijske inicijative. S obzirom na to da je unutar stranke profitirao od podrške lokalnih šerifa koji su se u javnosti smatrali očitim primjerima socijaldemokratske korupcije i načina djelovanja, Dragnea je postao omražena figura i meta nezabilježenih uličnih demonstracija. Bio je oličenje omrznutog političara, a njegov stil vladavine, arogancija i provincijski maniri samo su doprinosili toj slici. A što je više nastojao vladati partijom i vladom to je bio prisiljen okruživati se lojalnim, ali nesposobnim ljudima, čime je njegova pozicija sve više gubila na snazi. Time je otuđio veliki broj stranačkih kadrova koji su sve češće njegovu vladavinu dovodili u pitanje. Čim bi se pitanja počela postavljati, oni koji su ih postavljali bili su automatski politički eliminirani i istjerani iz stranke. Ponta je bio prvi među njima, još prije izbora 2016., a ostali koji su slijedili politički su se okupljali oko njega. Dragneina izolacija rasla je zajedno s paranoidnim refleksima. Na nastupu uživo na televiziji pričao je o tome kako ga je četvero ubojica pokušalo ubiti, ne pružajući nikakve dokaze, što je navelo i one koji mu nisu neprijatelji da posumnjaju u njegovo mentalno zdravlje.
Zašto mijenjati pobjednički obrazac?
Priprema za europske izbore pokazala je isti obrazac. Dragnea je osobno odabrao kandidate za listu socijaldemokrata te je usprkos tome, što se sam uopće nije kandidirao, neprestano govorio u njihovo ime. Nadalje, on je bio glavna figura na svim skupovima koje je stranka organizirala tijekom izborne kampanje. Vanjskim promatračima činilo se kako Dragnea ne vodi zapravo kampanju u ime svojih kolega, već ju koristi kao pripremu za vlastitu kandidaturu na predsjedničkim izborima. Ta mu se strategija spektakularno obila o glavu i odredila ton za ono što će se dogoditi na dan izbora. Primjer loših odluka tokom kampanje je sastanak socijaldemokratskih kandidata i Dragnee u Iasiju prilikom čega se dogodio prosvjed na kojem su izviždani. Kao odgovor na prosvjed, i kako bi dokazao jedinstvo stranke Dragnea je odmah sazvao novi sastanak, međutim i to mu se obilo o glavu. Naime, pristaše socijaldemokrata su, koje su tijekom radnog dana pristizale autobusima iz obližnjih gradova, izviždali i ponižavali prosvjednici oporbe. Ono što je trebala biti potvrda snage uskoro se pokazalo kao ponižavajuće iskustvo za one koji podržavaju Dragneu.
Takvim postupcima, Dragnea se prilično aktivno trudio usmjeriti fokus na sebe samoga. Govoriti o europskim izborima u Rumunjskoj graniči s mistifikacijom. Oni su bili europski tek formalno. Cijelom kampanjom dominirali su isključivo unutarnji problemi, točnije Dragneina neprekidna nazočnost. Budući da se konačna presuda u njegovom slučaju približavala, čini se da je Dragnea išao na sve ili ništa, a to je oporbi stvorilo priliku koju nisu mogli propustiti. No, ako ćemo biti pošteni, jedina politička poruka koju je opozicija u posljednje dvije godine uputila biračima bila je usmjerena protiv Dragnee i protiv socijaldemokrata, pri čemu su i sami nerijetko sramotili vlastite birače pokazujući prezir prema njima (na primjer govorima o siromašnima kao lijenčinama koji žive od socijalne pomoći i sl.). U nastojanju da maksimalno povisi uloge u konačnom intervjuu prije dana izbora, Dragnea je najavio da će u nedjelju navečer objaviti ime kandidata stranke za predsjednika. To se, ipak, nije dogodilo.
Dragneinom kraju, presudila je ranije dobitna strategija. Njegova stalna borba za ostanak na vlasti bila je zasnovana na nemilosrdnim pregovorima i političkoj razmjeni: prvo bi raznim frakcijama nudio različite ustupke a potom ih usmjeravao jedne protiv drugih. Na kraju mu je ponestalo manevarskog prostora te se morao s publikom suočiti sam. U konačnici je pogrešno protumačio potporu 4 milijuna birača koji tradicionalno glasaju za socijaldemokrate, kao svoju vlastitu. Očajno se preračunao.
Nedavni razgovor kojem sam prisustvovao svjedoči tom razilaženju. Po povratku iz Cluja dijelilo sam kabinu s dva željeznička radnika. Razgovarali su o nedavnim izbornim rezultatima pokazujući zadovoljstvo ishodom. Na trenutak sam bio zbunjen jer sam, s obzirom na njihovo klasno podrijetlo i habitus, bio uvjeren da se radi o glasačima socijaldemokrata. No, ubrzo sam shvatio da se zaista ne radi o konzervativnim ili liberalnim biračima kada je jedan od njih komentirao kako mu je najgore u životu bilo kad su takvi bili na vlasti. Za koga su onda glasali, očito ne za libertarijansku USR-PLUS, stranku japija? Na moje iznenađenje, kasnije sam saznao da jedan od njih nije tek socijaldemokratski glasač, već i član stranke, dok je drugi član Pontine stranke. Bili su prijatelji, iako sada u različitim političkim strankama, no obojica vrlo sretni zbog pada Dragnee sa čela stranke. To je vrsta atmosfere koju je Dragnea izazvao ne samo među svojim najvećim neprijateljima već i među članovima svoje stranke. Nije shvatio tu svoju novu realnost, stoga je njegov pad bilo tek pitanje vremena.
Isteklo vrijeme
Dok se konačni rezultati u trenutku pisanja ovog teksta još uvijek zbrajaju, čini se da su socijaldemokrati osvojili tek nešto više od 2 milijuna glasova. Radi se o gotovo beznačajnom postotku, u odnosu na prethodne rezultate stranke. U istoj mjeri u kojoj je oporba uspjela mobilizirati svoje birače da izađu i glasuju “protiv Dragnee”, i velika baza socijaldemokrata izrazila je svoju podršku ovom ad hoc “referendumu” ostavši kod kuće. Bivši Dragneini saveznici, lokalni šerifi, također su doprinijeli njegovoj propasti i to neuspješnom mobilizacijom svojih mreža i neisporukom glasova. Dakle, u jednakoj se mjeri radilo o trijumfu opozicije koja je shvatila da se izbori vrtjeti oko Dragnee, čime su uspjeli motivirati polovicu glasačkog tijela, kao i o unutarnjoj krizi socijaldemokrata koji su smatrali da je Dragneino vrijeme prošlo.
Bilo kako bilo, trenutak objavljivanja konačne presude bio u najmanje ruku sumnjiv, dok je presuda izazvala čuđenje potvrdivši staro “pravilo” da u istočnoj Europi oni koji izgube izbore potom završe u zatvoru. Dragnein slučaj bio je na čekanju nekoliko mjeseci, a suci su odluku odgađali nekoliko puta da bi ju u konačnici donijeli nakon njegovog kolosalnog izbornog poraza. Takve “koincidencije” očigledno ne ulijevaju mnogo povjerenja u neutralnost pravosudnog sustava koji pedantno obavlja svoj posao daleko od političkih previranja. Doista, pravosudni sustav je aktivan i važan politički igrač, činjenica protiv koje se i Dragnea, među ostalima, borio i koju je često osuđivao.
U sjeni ovog neformalnog, u nedjelju se održavao i drugi, pravi, referendum koji je, pokazalo se, bio jednostavno trik. Rumunjski predsjednik zatražio je od Rumunja da glasuju za dva pitanja kojima bi se ograničilo ovlasti vlade da se miješa u pravosudno zakonodavstvo. Usprkos tome što je gotovo 80% ljudi slijedilo predsjednika i glasovalo za ustavne promjene, rezultat nema pravnu težinu. Zapravo, to je bilo tek sredstvo predsjednika uz pomoć kojeg je i on uskočio na svoj vagon u vlaku glasanja, a sve kako bi podgrijao antikorupcijski narativ s pogledom na predstojeće predsjedničke izbore na kojima će, očekuje se, ići po još jedan mandat.
Unatoč tome što je na referendumu kojeg je sam raspisao zabilježio jasnu pobjedu, Iohannis je nakon Dragnee možda najveći nedjeljni gubitnik. Iako su bili u sukobima, Dragnea je bio Iohannisov savršeni neprijatelj, osiguravajući savršenu metu u koju će usmjeriti svoje jedino oružje: obranu narativa borbe protiv korupcije. S obzirom na to da Dragnea više nije u igri, sa socijaldemokratima koji bi nakon njegove ere mogli doživjeti preporod i sa snažnim desničarskim konkurentom u USR-PLUS-u, predsjednik možda neće biti u krivu ako pomisli da će idući izbori, oni predsjednički, možda biti zapravo referendum protiv njega.
S engleskog preveo Marko Kostanić