Provjerena je taktika Europske unije da se između redaka pozitivno naslovljene poruke, zapravo krije kritika s pažljivo posloženim argumentima. Vijest od srijede kako je Europska komisija preporučila otvaranje pregovora s Albanijom i Makedonijom nije realno toliko dobra vijest koliko bi se potencijalnim budućim kandidatkinjama moglo činiti. Otvaranje pregovora može isto tako imati tek funkciju stabilizacije tržišta tih zemalja te usklađivanje zakona s EU, a kako bi sva razmjena između Unije i njene periferije bila glatka.
No, počnimo od početka. Povjerenik za proširenje, Johannes Hahn saopćio je u srijedu da se Europska komisija usuglasila te je preporučila otvaranje pretpristupnih pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom, međutim nikakav datum o početku tih pregovora nije usuglašen. Navodno će se o tome odlučivati pri Europskom vijeću u junu. Kompletno izvješće o proširenju, osim ovim dvjema zemljama bavi se još s BiH, Kosovom, Crnom Gorom, Srbijom i Turskom.
O Turskoj nije rečeno ništa novo, umjesto toga još jednom je potvrđeno staro mišljenje EU o toj zemlji, da se ona i dalje sve više udaljava od EU. Ostale zemlje kritizirane su zbog starih problema: u BiH nema pomaka, vlada i dalje ne funkcionira. A situacija između Kosova i Srbije kontiunirano je na rubu eskalacije. Srbija i Crna Gora, moraju poraditi na provedbi zakona, smatra EK. Crna Gora posebno je adresirana zbog izrazito niskog povjerenja građana u izborni sustav. Srbija zbog manjka međustranačke političke debate, i svega što proizlazi iz tako snažne dominacije jedne stranke kakvu ima vladajući SNS. Kosovu se savjetuje da povuče carine prema Srbiji, ali upozorava se i na visok stupanj korupcije. S druge strane, pojedine napretke Makedonije i Albanije Federica Mogherini nazvala je impresivnima. Na primjer činjenicu da su Grčka i Makedonija riješile problem imena, no posebno je pohvalila Albaniju za reforme pravosudnog sustava.
Mogherini je bila blago kritična i prema EU kazavši kako napredak treba pohvaliti jer se radi o objektivnom progresu, te smatra da bi nedjelovanje u skladu s preporukama Komisije naštetilo kredibilitetu EU, ne samo u regiji nego i šire. Također smatra da bi izostanak pohvale naštetio dosadašnjem razvoju i možda usporio reforme što bi osujetilo stabilnost.
Iluzije stabilnosti
Inače, stabilnost o kojoj Mogherini priča, nije baš uvjerljiva, budući da su isti dan kad je izašao i izvještaj mediji diljem regije huškali i pogoršavali i ovako eskalirajuću situaciju između Srbije i Kosova. Mogherini također smatra da su najbolji “sponzori” novih kandidatkinja susjedne zemlje. Ovo je još jedan primjer diskrepancije između stvarnosti kako je vidi EU birokracija i stanja na terenu. Naime, hrvatski “sponzor” Slovenija blokirala je pregovore Hrvatskoj, baš kao što će i ova najmlađa članica EU sigurno koristiti svoju poziciju moći kako bi blokirala Srbiju te od nje izvukla koristi koje još može izvući.
I najnevjerojatnije nešto za kraj. O zemljama koje su polovicu dvadesetog stoljeća živjele pod sloganom “bratstvo i jedinstvo” koje se raspalo u krvi, Mogherini kaže sljedeće: Balkanske zemlje posljednjih pet godina pomiču se od logike kompeticije i konfrontacije ka logici uzajamne podrške. Kao prvo, kad bi tome bilo tako grčka Siriza ne bi u nedjelju izgubila europske izbore – pri čemu se kao glavni faktor navodi upravo kompromis premijera Alexisa Ciprasa s Makedonijom po pitanju imena. Kosovo i Srbija nalaze se u carinskom ratu, a u nečemu sličnome su se našle i Srbija i Hrvatska u posljednjoj godini vladanja prethodne SDP-ove vlade. Albanija i Makedonija također svako toliko bilježe pogranične sukobe, a dijelovi BiH praktički ne komuniciraju uopće međusobno, pri čemu se jedna trećina zemlje pretvara da je dijelom Hrvatske i EU, druga trećina da je dijelom Srbije, a posljednja pati od krize identiteta. Kao drugo, upravo je Europa bila ta koja je godinama razvijala (ekonomsku) kompetitivnost među ovim zemljama.
U konačnici, nije jasno pokušavaju li Hahn i Mogherini u ove napretke uvjeriti skeptične članice EU koje vrlo vjerojatno neće glasati ni za kakvo otvaranje pregovora (čak i da Grčka, Hrvatska ili Mađarska ne sabotiraju svoje susjede). O stanju EU najbolje govori kratak pregled stanja. Dok Velika Britanija neuspješno pokušava izaći iz Unije već duže od godinu dana, u posljednje se vrijeme šuška kako i Danska ima sve manje dodirnih točaka s EU – osim zelene politike, navodno nije ostalo puno toga zajedničkoga. Sve nade u pridruživanje ostalih balkanskih zemalja EU nerealne su. Lakše je zamisliti scenarij cijepanja EU nego novi krug proširenja.