Desničarska stranka Nova demokracija “pomela” je vladajuću Sirizu u drugom krugu lokalnih izbora održanih jučer u većini grčkih regija i gradova. Pobjeda je bila uvjerljiva čak i u najvećim gradovima Ateni i Solunu, koje je dosad držala ljevica. U glavnom gradu je konzervativac dobio gotovo dvije trećine glasova. Iako većina anketa već nekoliko godina predviđa prednost Nove demokracije nad Sirizom, razmjeri ovog poraza ipak su bili neočekivani. Oni također znače da će na parlamentarnim izborima koji se održavaju početkom srpnja ljevica gotovo sigurno izgubiti poziciju vlasti, čak i ako se provede suradnja ili ujedinjenje sa strankama lijevog centra na koje je posljednjih mjeseci računao premijer Aleksis Cipras kako bi se održao na vlasti.
Također, do poraza je došlo svega tjedan dana nakon razočaravajućih rezultata europskih izbora. Na njima je Siriza ostala najjača stranka Europske ljevice, ali prije svega zbog katastrofalnih rezultata većine drugih stranaka u toj grupaciji. One su podbacile u gotovo svim zemljama, uključujući Njemačku i Francusku, ali iznenađujuće su ostale ispod praga i u zemljama poput Nizozemske i Slovenije. Da stvar bude gora, iako formalno još uvijek dio Europske ljevice, Sirizu malo tko doživljava kao snagu “lijevo od centra”. Prije pet godina, aktualni je grčki premijer bio spitzenkandidat stranaka koje su se zaklinjale u kraj “mjera štednje”. Nekoliko mjeseci kasnije sam je počeo provoditi intenzivni program štednje koji je sada pred izbore proglasio svojim velikim uspjehom.
Od Solunskog programa prije pet godina, kojim je obećan kraj režima “štednje”, do jučerašnjeg poraza na lokalnim izborima u Solunu (a skoro i u cijeloj zemlji), europska i grčka ljevica su prošle dug put nizbrdo. Cipras je jučer bez previše brige konstatirao kako “čovjek mora znati pobijediti, ali i prihvatiti poraz”. Ovo drugo je vještina za koju se grčkom premijeru ne može reći da mu manjka. No unatoč svoj kuknjavi oko Sirizine “izdaje”, niti jedna snaga ljevice se dosad nije pokazala sposobnom ponovo probuditi nadu u to da je drugačije društvo moguće. A ljevica bez ambicija logično skoro nikome ne može biti privlačna opcija.