Iako se generalno stanje u Makedoniji popravilo od kada je vlast preuzeo SDSM, kada se radi o tamošnjoj javnoj radioteleviziji, ni novinari ni nevladini promatrači nisu pretjerano zadovoljni napretkom. Iako su ocjene u posljednjoj objavljenoj “analizi” na ovu temu, pomalo senzacionalističke, problem s Makedonskom radiotelevizijom i dalje postoji.
Kako naglašava BIRN, MRT i dalje izvještava pristrano i ne služi javnom interesu. Problem leži u Programskom vijeću MRT-a. Oni nadgledaju rad javne radiotelevizije te odlučuju o menadžerskom timu kuće. Mandat programskog vijeća istekao je ranije ove godine, te problem leži u odabiru novoga. Vijeće na odlasku ukaljano je političkim odnosima s VMRO-DPMNE-om, stoga je za razliku od brojnih drugih europskih zemalja, u kojima političke i ekonomske elite uspiju postići određeni stupanj simbioze s informativnim mejnstrimom, u Makedoniji problem i dalje ista stranka, odnosno izrazito blizak odnos članova Programskog vijeća i najveće (iako u raspadu) opozicijske stranke VMRO-DPMNE. Na primjer, prošle su godine tako na čelo kuće imenovali Marijana Cvetkovskog koji je zajedno sa Gruevskim i još 5 ljudi pod istragom SJO (specijalno javno odvjetništvo) zbog optužbe o zloupotrebi položaja i kriminalnih aktivnosti.
Usprkos tome, primarni problem leži u javnom financiranju marketinga. Makedonska država naime bila je najveći oglašivač u zemlji, stoga je i javne i privatne medije u zemlji kontrolirala svojom financijskom moći. U većini drugih zemalja, javni se mediji obično kontroliraju političkim uplivima, dok se privatni kontroliraju putem oglasa. U Makedoniji međutim, država kao najveći financijer oglasa ne diskriminira između javnih i privatnih medija.
Pasivna agresija: napad amandmanima
Ne može se baš reći da SDSM nije poduzeo ništa po pitanju reforme makedonskih medija. Fizičko nasilje nad novinarima smanjilo se na 1/3 s obzirom na prije dvije godine, a smanjila se i proizvodnja lažnih vijesti. Sindikalna udruženost još je tajna, što znači da mediji u toj zemlji još nisu slobodni. Ipak, reforma makedonskog medijskog sustava čini se da ide po logici jedan korak naprijed, dva natrag. Primjerice, opcija javnog financiranja oglasa bila je privremeno onemogućena, ali je ponovno uvedena prošlo ljeto, neposredno pred referendum o promjeni imena. Bilo je jasno i Zoranu Zaevu, aktualnom premijeru, da je tako važno pitanje o kojem ovisi “proeuropska budućnost Makedonije” najlakše riješiti pretvaranjem financijskog kapitala u političko-socijalni, a posredstvom savršenog instrumenta, osmišljenog upravo za diseminaciju informacija – novinarstva.
No, nastojanja za reformu sustava i dalje postoje. SDSM se ne predaje, iako se VMRO-DPMNE i dalje pokazuje izrazito maštovitim i žilavim protivnikom. Na prigovor zašto još nisu smijenili sporno Programsko vijeće, anonimni članovi vlade, kako prenosi BIRN, kažu da je to zbog toga što ih opozicija zatrpava s toliko amandmana da bi im trebalo najmanje nekoliko godina da se provuku kroz sve ponuđene amandmane. Umjesto toga, zaključili su da je lakše čekati da mandat aktualnom Vijeću istekne te da parlament jednostavno imenuje novo. No, taj je mandat istekao, opozicija i dalje rešeta parlament amandmanima na medijsku reformu, a SDSM se čini se ne može baš dobro snaći u svemu tome.
Ili su i sami shvatili da je zaista zgodno, ne samo imati medije na svojoj strani, već ih imati i u šaci. Ipak, kažu, da novo Programsko vijeće, samo što nije.