Kada je početkom ovog mjeseca objavljeno da su danski socijaldemokrati pobijedili na tamošnjim parlamentarnim izborima, to je izazvalo provalu oduševljenja u krugovima europskog lijevog centra. Danska će uskoro biti tek šesta zemlja Unije u kojoj ključnu ulogu na vlasti igraju socijaldemokrati, svojevremeno najjači politički pokret u Zapadnoj Europi, a danas sve češće sporedni igrač. Još je važnije kako je u Danskoj ovaj uspjeh postignut preko leđa ekstremno desničarske Pučke stranke, koja se i u ekonomskim i u “vrijednosnim” pitanjima smatra čistom suprotnošću ljevici i vrijednostima koje bi ona trebala predstavljati.
No takav pogled na stvari previđa jednu važnu činjenicu: danski su socijaldemokrati i sami počeli koristiti znatan dio desničarskog retoričkog arsenala. Kako piše međunarodni politički tjednik The Nation, obećanja lijevog centra da će sačuvati famoznu dansku socijalnu državu ovog su puta bila usko povezana s ksenofobnom agendom izravno preuzetom od ekstremne desnice. I ne radi se tu samo o retoričkim trikovima: socijaldemokrati su bili ključna stranka koja je omogućila usvajanje paketa “zakona o getima” koji je predložila Pučka stranka. Njime se kao “geta” definiraju naselja u kojima je više od polovice stanovništva “nezapadnog porijekla”, a njihovi stanovnici mogu za iste prekršaje biti kažnjeni dvostruko strože od ostalog stanovništva.
To je samo jedan primjer nedavnog zakonodavstva usmjerenog primarno diskriminaciji osoba stranog porijekla. Drugi predviđa da osobe bez državljanstva koje imaju kriminalni dosje i već su odslužile kaznu budu izolirane na udaljeni otok na kojem se trenutno provode istraživanja životinjskih bolesti. Danski socijaldemokrati odluke opravdavaju “šovinizmom blagostanja”, odnosno tvrde kako su zakoni “protiv migranata” ključni dio borbe za spas države blagostanja. No, broj tražitelja azila koji se bez pravih dokaza prozivaju kao opterećenje za proračun već godinama opada. A muslimani, protiv kojih je i retorika i zakonodavstvo ponekad eksplicitno usmjereno (npr. zabranom nošenja muslimanske odjeće ili obavezom rukovanja) čine zapravo tek trećinu imigranata u Danskoj.
Na mlin desnici
Analitičari upozoravaju kako je socijaldemokratsko propuštanje ksenofobije u mainstream već dovelo do radikalizacije desnice, čiji predstavnici aktivno rade na izazivanju tenzija, npr. ritualnim uništavanjem Kurana. Umjesto “neutraliziranja” desnice, socijaldemokratsko pristajanje uz govor mržnje lako bi moglo voditi prema daljnjoj proizvodnji njezinog pogonskog goriva. Ako je to “cijena uspjeha” lijevog centra, ona bi lako mogla biti previsoka. I ne radi se pritom samo o Danskoj. Kada su prije par tjedana socijaldemokrati u Hrvatskoj ostvarili neočekivano dobar rezultat na europskim izborima, njihov je osporavani lider Davor Bernardić euforično najavio “ravnopravnu Hrvatsku u kojoj svatko ima šansu za uspjeh, bez obzira na to tko je, što je, kako se zove i odakle dolazi”.
Svega nekoliko dana kasnije, Stjepan Kovač, gradonačelnik Čakovca, jednog od rijetkih gradova u kojem je SDP na vlasti, pojavio se na antiromskom prosvjedu kojeg su organizirali aktivisti ekstremne desnice uz potporu televizijskog voditelja Velimira Bujanca. Nakon prosvjeda ponavljao je manipuliranu statistiku, a zatim predstavljao Rome kao glavni problem Međimurja, otvoreno pripadnike ove manjine isključujući iz stanovništva koje predstavlja i postavljajući problem kriminaliteta na etničku osnovu. Posebno je zloguko zazvonilo njegovo objašnjenje za N1 kako bi bez Roma županija bila znatno bogatija i sigurnija, a nije izostala ni tvrdnja da raširenost kriminala u romskoj populaciji proizlazi iz prevelikih socijalnih davanja države.
Ovakva stigmatizacija cijele populacije sasvim će sigurno narednih godina znatno pogoršati problem “sitnog kriminala”, koji je u pravilu usko povezan uz stupanj socijalnog isključivanja. No hoće li to pristajanje uz općeprihvaćenu netrpeljivost prema Romima osigurati opstanak socijaldemokrata u Čakovcu i općenito na Sjeveru, koji im je jedna od posljednjih preostalih “baza”. Možda i hoće, ali ako je cijena to da dužnosnici SDP-a, barem po nekim pitanjima, više sami sebe ne znaju razlikovati od Bujanca, onda to sasvim sigurno neće biti uspjeh nikakve ljevice.