Walter Lübcke dvadesetak je godina bio jedan od vodećih političara u regiji Kassel u središnjoj Njemačkoj. U centar pažnje nacionalne javnosti ovaj je kršćanski demokrat došao 2015. kada ga je “na zub” uzela lokalna ekstremna desnica. Predmet spora bilo je njegovo odbijanje antiizbjegličke histerije i “provokativne” izjave o tome kako pomaganje izbjeglicama spada u “prave njemačke vrijednosti” te kako su oni koji ih ne poštuju (misleći na ekstremnu desnicu) slobodni napustiti zemlju. Zbog tog pokušaja da svoje protivnike suoči s posljedicama retorike koju sami koriste, Lübcke je primao brojne prijetnje smrću. Prije dva tjedna ustrijeljen je iz pištolja ispred svoje kuće.
Kako je jučer potvrđeno glavnim njemačkim medijima iz policijskih izvora, čini se izvjesnim kako je njegov ubojica pripadnik ekstremno desničarskih krugova. Iako daljnji detalji u ovom trenutku nisu poznati, već sada je jasno kako rasplet slučaja ide u smjeru kojeg su se svi bojali. Sve to pokazuje, između ostalog, kako unatoč brojnim tragičnim slučajevima proteklih godina, njemački sigurnosni aparat još uvijek nema dovoljno interesa i volje da se suoči s ozbiljnim problemom desničarskog terorizma. Za njemačke kršćanske demokrate, s druge strane, slučaj mnogo govori i o njihovim političkim izborima, ali i izazovima za opstanak stranke na čelu vodeće europske sile.
Popuštanje ksenofobiji
Kršćansko-demokratska unija (CDU) proteklih je tjedana po prvi puta u posljednjih 20 godina pala na drugo mjesto po popularnosti u anketama. Njihov postepeni pad započeo je baš u vrijeme velike izbjegličke krize 2015., kada je kancelarka Angela Merkel prihvatila poštivati međunarodne obaveze i preuzeti izbjeglice s Bliskog istoka. Taj potez nije univerzalno pozdravljen na desnici. Na valu ksenofobne histerije izrasla je nova stranka Alternativa za Njemačku (AfD), a unutarstranački kritičari godinama su krivnju sa stagnaciju i pad popularnosti stranke pokušavali prebaciti na kancelarku, odnosno njezin nedovoljno neprijateljski stav prema izbjeglicama.
To je interpretacija koja je naposljetku pobijedila među kršćanskim demokratima, a dugogodišnja kancelarka konačno je krajem prošle godine objavila svoj postepeni odlazak s čela stranke i vlade. Taj je potez, prema razumijevanju u CDU-u, trebao osigurati održavanje stranke na vlasti jer su svi potencijalni nasljednici, unatoč svim svojim razlikama, “tvrđi” po pitanjima migracija. No unatoč tim promjenama, ili baš zbog njih, CDU je ove godine konačno izgubila svoj primat u njemačkoj politici. A prestigli ih nisu – kako se godinama apokaliptički najavljivalo – ekstremni desničari, nego zeleni, jedna od stranaka koja je puno naklonjenija pravima izbjeglica nego bilo tko od kršćanskih demokrata.
Politička kalkulacija očito je propala, a jedna od žrtava višegodišnjeg popuštanja stranačke desnice ksenofobnoj paranoji lako bi mogao bili i stranački veteran Walter Lübcke.