Gradovima i mjestima na jadranskoj obali rive su ključan element vizualnog identiteta. Ali i puno važnije: prostor na kojem se odvija društveni život, ono što zajednicu čini zajednicom. I već su te rive godinama podložne turistički preoblikovanjima u oba navedena smisla. Štandovi, štekati, reklame prilično nagrizaju vizualne identitete, a komercijalizacija prostora i nesnosne gužve postepeno eliminiraju društvene sadržaje i uskraćuju sam prostor.
No, tako je kako je. Svi su ti gradovi i mjesta mahom privredno orijentirani na turizam i to je ta društvena cijena koja se mora platiti, sviđalo nam se ili ne. Međutim, izgleda da smo bili naivni ako smo mislili da će na tome stati. Da ćemo se samo morati provlačiti između mora turista i štandova. Primjer iz Crne Gore nam govori da je provlačenje još i dobro. Uskoro bi nam sam pristup rivama mogao biti uskraćen. Ako nismo kupci, naravno.
O čemu se radi? Morsko dobro, javno poduzeće za upravljanje morskim dobrom Crne Gore raspisalo je natječaj za koncesiju rive u Tivtu. Proteklih je godina rivom upravljalo tamošnje komunalno poduzeće. No ovaj put se u utrku uključila i privatna firma koja u vlasništvu ima nekoliko turističkih brodova. Početna cijena zakupa iznosila je 2.880 eura, a onda je doslovno krenula – licitacija. Komunalno Tivat je moglo pratiti privatnu firmu do iznosa od 57.000 eura godišnje, ali onda su resursi presušili. Privatnici su dobili zakup na pet godina po cijeni od 58.000 eura godišnje.
Ono što su dobili u zakup jest pristanište dugo 120 metara i ukupno 240 kvadrata prostora: dakle, dva metra uz samu obalu. Navodno iza te privatne kompanije stoji ruski kapital, ali to je u cijeloj priči manje bitno. Ono što valja još jednom istaknuti glasi: riva je privatizirana. Zasad samo u vidu pristaništa, ali nije teško zamisliti krajnji distopijski scenarij u kojem će se ugostiteljski zakupljeni prostor i ovaj pristaništa samo spojiti.