Ostala je još samo Bosna i Hercegovina. Taj je zaključak prevladavao u međunarodnim medijskim izvještajima s prvog prajda održanog Skopju u subotu. Naime, održavanje prajda se smatra onim civilizacijskim iskorakom nakon kojeg ništa više nije isto. A što se tiče zemalja bivše Jugoslavije, ostala je samo BiH. Tamošnji prajd je najavljen za rujan i onda bi kvačice trebale stajati kod svake republike (i pokrajine).
Usko vezana za sam zaključak bila je i perspektiva izvještavanja. A ona je gotovo unisono glasila: održavanjem prajda Makedonija, ili službeno Sjeverna Makedonija, se dodatno približila članstvu u Europskoj uniji. Drugim riječima, prajd se tretira isključivo kao nužan birokratski korak u eurointegracijskim procesima. Sam politički sadržaj borbe ljudi “drukčijih” seksualnih orijentacija stavljen je, barem u izvještajima, mahom u stranu. Kao da su prava LGBTI osoba isključivo pravna stečevina EU, a ne rezultat krvavih borbi diljem svijeta.
Sam je prajd privukao više sudionica i sudionika nego se inicijalno očekivalo. Nekoliko stotina ljudi prošetalo je skopskim ulicama pod sloganom “Mi smo ovdje”. Prajdu su se priključili i predstavnici vlasti poput ministrice obrane Radmile Šekerinske i ministrice rada i socijalne skrbi Mile Carovske. Indikativno je da su vladu predstavljale uglavnom žene, valjda se muškarci plaše utjecaja povorke na njihovu muškost. Ali, valja istaknuti da su predsjednik države Stevo Pendarovski i premijer Zoran Zaev podržali prajd. Policijskim rječnikom, sve je prošlo bez incidenata. Doduše, uz prilično osiguranje.
No, paralelno s prajdom održao se i kontra-skup. Na njemu se okupili zagovaratelji “tradicionalnih obiteljskih vrijednosti”, a sve se odvijalo pod vodstvom crkvenih lica. Parole su mahom proizlazile iz popularnih teorija o “rodnoj ideologiji”.