“Mi ne štrajkamo, jednostavno smo ostale kod kuće jer nas poslodavac ne plaća niti nam uplaćuje doprinose”, tim je riječima anonimna radnica tvrtke Dud koju je na poslovima čišćenja angažirala Zračna luka Split novinaru Slobodne Dalmacije objasnila situaciju u kojoj se nalazi ona i devedesetak njenih kolegica. Dakle, situacija je toliko nepodnošljiva da je i štrajk “uzaludan”: radnice su naprosto ostale doma jer ništa drugo nema smisla.
Iako je i ovo, naravno, svojevrsni oblik štrajka. Riječ je o otkazivanju poslušnosti na najosnovnijoj razini: jednostavno, ne možemo. A ne mogu jer im poslodavac, prema njihovim riječima, nije isplatio plaće još od ožujka, a i tada su dobile nepotpune iznose. Zapravo ni same ne znaju kolika bi im točno plaća trebala biti. Pretpostavljaju negdje oko 3.100 kuna uz dodatnih 300 kuna naknade za prijevoz. Kažu da im prekovremene sate plaćaju, kad ih plaćaju, smiješnih 19 kuna po satu. Praznici i noćni rad nisu adekvatno plaćeni, ako se o ikakvoj adekvatnosti ovdje uopće može pričati s minimumom pristojnosti. A tvrde da su bile plaćane i na ruke.
Prema njihovim saznanjima, Zračna luka Split je njihovom poslodavcu, tvrtki Dud u vlasništvu kompanije znakovitog naziva – International Outsourcing Services (IOS), isplatila ugovorom zajamčeni novac. No taj se novac nekim čudom nije pretvorio u njihove plaće. Inače, kako se navodi u Slobodnoj Dalmaciji, splitski aerodrom još od devedesetih sklapa ugovore s raznim firmama za obavljanje usluga čišćenja. Dakle, bili su avangarda autsorsinga na ovim prostorima. Sada kažu da su u kontaktu s IOS-om i pokušavaju riješiti problem.
A sam IOS problem priznaje, ali ne vidi u tome preveliki skandal. Čak i sebe smatraju svojevrsnom žrtvom u cijeloj priči. Naime, tvrde da zapravo duguju samo jednu plaću i da je isplata te plaće u postupku. A zbog kašnjenja s isplatom je navodno došlo jer su oni dobri ljudi. Nisu htjeli u zimskom periodu kada je manje posla sezonski otpustiti određeni broj radnica već su ih zadržali u stalnom radnom odnosu. Zbog toga je došlo do “kraćeg perioda smanjene likvidnosti”, ali stvar se rješava.
U nastavku kažu da nema potrebe za medijskim senzacijama. Valjda isto kažu i radnice kad im se djeca žale zašto nema ručka: ma nema potrebe za senzacijama.