U prvim minutama srijede isključena je struja mostarskom Aluminiju čime je firma zapravo ugašena. Zbog specifičnih tehnoloških uvjeta proizvodnje u Aluminiju svako eventualno novo pokretanje proizvodnje iziskuje milijunska sredstva, a i samo gašenje je zapravo prilično skupo. Prekid opskrbe električnom energijom došao je zbog duga od 150 milijuna eura Elektroprivredi. Inače, ukupni dugovi Aluminija kreću se oko 200 milijuna eura.
Što se tiče ljudske bilance, 900 radnika će ostati bez posla. Tome još treba pridodati i radnike koji su radili u kooperantskim firmama čija su radna mjesta također ugrožena. Radnici su se nadali da će se pronaći političko rješenje i da Federacija BiH neće dopustiti gašenje firme, ali nadanja im se nisu obistinila. Izgleda da im ništa nisu donijele ni blokade prometnica niti prosvjed pred središtem HDZ BiH. Mnogi od njih upravo tu “stožernu stranku” hrvatskog naroda u BiH smatraju odgovornom za rasplet situacije u Aluminiju.
Osim što se špekulira o tome da je stranačko upravljanje odvelo firmu u propast, mnogi se čude mlakoj reakciji iz HDZ BiH na recentna zbivanja. Naime, oni su samo izjavili da je u ovoj situaciji potrebna smirenost. Dok je Dragan Čović, predsjednik stranke, u ključnim trenucima prije isključenja struje bio na ekskurziji u Bosanskoj Posavini. Bez obzira na to što se realno moglo učiniti, teško se ne zapitati što stoji u pozadini HDZ-ova nemiješanja. Ili konkretnije: koje su političke igre paralizirale Čovića i stranku da ne djeluju “u interesu hrvatskog naroda”, što im je omiljena fraza?
Izgleda da ćemo cijelu priču tek naknadno moći zaokružiti. Jer političkog prostora za djelovanje je bilo, ako već nije bilo onog “čisto ekonomskog”. Naime, FBiH u Aluminiju drži 44% dionica, a vlasnica je i Elektroprivrede. Međutim, barem prijelazno rješenje je ovog puta izostalo. Što se tiče preostalog vlasničkog paketa, 44% drže mali dioničari, a 12% Republika Hrvatska na osnovu inicijalnih ulaganja 1996. kad se nakon rata iznova pokretala proizvodnja. Započele su već i međunacionalne optužbe, ali zbog šutnje HDZ-a ne nailaze zasad na plodno tlo, što se vidi i po prvim reakcijama radnika.
Priču o poslovanju i propasti Aluminija tek treba raspetljati: koliko je kriva poslovna strategija, a koliko “političko” upravljanje? Je li posrijedi bio presnažan konkurentski pritisak ili su sredstva iracionalno trošena? Sve to iziskuje ekonomsku i forenzičku analizu, a zasad možemo samo procjenjivati socijalnu cijenu. Važno je istaknuti i da cijela priča ima prekogranične efekte. Naime, kako tvrde u šturom komentaru zbivanja iz Luke Ploče, čak 50% ukupnih prihoda Luke bilo vezano uz poslovanje s Aluminijem.