Bivša šefica rumunjske antikorupcijske agencije trebala bi preuzeti novu instituciju Europskog javnog tužiteljstva. No prebacivanje istočnoeuropskog modela antikorupcije na unijsku razinu moglo bi se pokazati problematičnim.
Kada su čak i francuski europarlamentarci iz stranke Emmanuela Macrona dali potporu Rumunjki Lauri Codruți Kövesi umjesto Francuzu Jean-François Bohnertu za mjesto Europske javne tužiteljice, postalo je jasno kako glavnoj ličnosti rumunjske antikorupcijske kampanje više ništa neće stajati na putu prema žuđenoj europskoj poziciji. To radno mjesto još uvijek nije službeno otvoreno (planira se sljedeće godine), no “natječaj za posao” praktički je gotov. Kövesi ostaje jedina kandidatkinja koja uživa potporu većine europskih partnera. Ovo unapređenje Kövesi trebalo bi riješiti problem koji je postao sramotno očit svakom promatraču: onaj nedostatka ljudi s istoka kontinenta u vrhu eurohijerarhije. No francuska potpora Kövesi je i više od toga: sastavni dio Macronovog pokušaja da utječe na regiju koju je Elizejska palača dosad zapostavljala. Istočna Europa smatrala se ili ekonomskim stražnjim dvorištem Berlina ili vojnim poligonom Washingtona. S obzirom na njezinu reputaciju arhitektice rumunjske antikorupcijske kampanje, Kövesi izgleda kao savršena kandidatkinja.
Suočena s impresivnom međunarodnom potporom kandidaturi Kövesi, rumunjska socijaldemokratska vlada našla se u nezgodnom položaju. Kao šefica rumunjske antikorupcijske agencije DNA, ona je za socijaldemokrate crvena krpa. U “ratu” koji se vodio između socijaldemokrata i pravosuđa onda je bila na prvoj liniji. Žrtava je bio s obje strane. Partijski šef socijaldemokrata Liviu Dragnea osuđen je za korupciju svega nekoliko tjedana nakon što je Laura Kövesi otpuštena iz DNA, uz puno kontroverzi. Kroz ove sukobe, pojačane pokušajem socijaldemokrata da se miješaju u pravni sustav, Kövesi je postala simbol. S jedne strane simbol za srednje klase u usponu i druge grupe suprotstavljene vladinoj politici, za koje je antikorupcija postala zamjena za ideologiju, a Kövesi heroina. A za socijaldemokrate ona je bila ključna predstavnica “duboke države” koja želi srušiti njihovu vladu.
Međunarodni fenomen
Stoga ne čudi da je vlada, suprotno svim diplomatskim pravilima, odbila službeno podržati kandidaturu bivše šefice DNA. To je oštro kritizirao predsjednik Klaus Iohannis kao i liberalni mediji koji su u tvrdoglavoj averziji socijaldemokrata prema Kövesi vidjeli nepoželjnu internacionalizaciju domaćih konflikta. S obzirom na to da se sve odvijalo paralelno s rumunjskim predsjedanjem EU, kritika nije bila bez temelja. Iako to predsjedanje nije bilo senzacionalni uspjeh, ipak se pokazalo efikasnim sredstvom za sređivanje europskih poslova: nemaštovito, ali ipak učinkovito. U usporedbi s tim, ispadi socijaldemokrata izgledali su kao smetnja u uspješnoj priči: jaz između europskih birokrata koji su rukovodili predsjedanjem i rumunjske vlade postao je očit.
Ali ne bi bilo sasvim točno vidjeti sporove oko kandidature Kövesi samo kao neopravdanu internacionalizaciju domaćih pitanja ili kao način za socijaldemokrate da objese svoje prljavo rublje pred europskom javnošću. Rumunjska vječna opsesija korupcijom oduvijek je međunarodni problem, i kroz uzroke i kroz posljedice. Već i sama uspostava antikorupcijske agencije DNA sredinom 2000. proizlazi iz dugogodišnjih zahtjeva međunarodnih institucija poput MMF-a, Svjetske banke i EU za “dobrim upravljanjem”, “transparentnošću” i “borbom protiv korupcije”. Uspostavljeni sredinom 1990-ih kao loša zamjena za diskurs o razvoju, zazivi “dobrog upravljanja” postali su noseći dio Vašingtonskog konsenzusa te su, unatoč aktualnom blagom padu popularnosti neoliberalne doktrine, zadržali snažan utjecaj u međunarodnim tijelima. Njihov trajni uspjeh vidljiv je ne samo u rumunjskim raspravama o korupciji, već i u političkoj ulozi koju antikorupcija igra od Slovačke do Brazila.
Važan razlog zašto socijaldemokrati nisu nikada uspjeli osporiti legitimitet Laure Kövesi i njezine agencije je upravo mreža međunarodnih institucija kroz koje je “borba protiv korupcijske” izgrađena. Jednako je važan i neposredan efekt institucionalne transformacije koju je ta borba inicirala, te pojava snažne grupe školovanih i usredotočenih tehnokrata s internacionalnim profilom kojima su se sumnjivi politički dilovi socijaldemokrata uvijek činili istodobno prljavim i prilično provincijalnim. Svojim antikorupcijskim stavovima i odbijanjem političkih igara, Kövesi je postala predstavnica te elite zaposlene na dobro plaćenim poslovima i u rumunjskim i u institucijama EU, elita koja se osjeća jednako kod kuće u Bukureštu i Bruxellesu, i za koju paradigma “dobrog upravljanja” ostaje središnja. Uspjeh rumunjskog predsjedanja posljedica je njihovog poznavanja unijinog kompliciranog institucionalnog okvira i žargona. Zasad socijaldemokrati nemaju snage smijeniti ovu elitu, niti im je to u interesu s obzirom da svaka uspješna europska strategija ovisi o njihovoj potpori. Stoga je stav socijaldemokrata prema Kövesi nešto ambivalentniji nakon što je Dragnea poslan na odsluženje kazne i sada više sliči pristojnoj šutnji nego divljim napadima na nju kao što je to bilo ranije.
Od periferije prema centru
Dosad je karijera Kövesi bila usađena u međunarodni kontekst paradigme “dobrog upravljanja”, no njezina buduća zadaća europske tužiteljice na neki će način biti i izazov toj paradigmi. Antikorupcija je uvijek bila diskurs centra o periferiji: metoda racionalizacije strukturnih neuspjeha ekonomske transformacije premještanjem odgovornosti na lokalne uvjete ili individualne aktere. To je jedan od razloga zašto je taj diskurs igrao tako važnu ulogu u reformskim paketima koje su predlagali MMF i Svjetska banka. No kako će ta antikorupcija, odnosno njezina istočnoeuropska varijanta koju predstavlja Kövesi, izgledati kada se primijeni na centar? Koji će biti međunarodni efekti takvog obrnutog transfera od Bukurešta prema Bruxellesu? Može li zakonski okvir EU podnijeti velike ovlasti kakve je Kövesi imala kao šefica rumunjskog DNA? Može li se uspjeh rumunjske antikorupcijske kampanje ponoviti na europskoj razini?
Neosporno je kako je vjerojatno imenovanje Kövesi motivirano željom da se popravi reputacija EU i promovira slika o njezinom žešćem sukobu s korupcijom. Ured europskog javnog tužitelja stvoren je sa svrhom obračuna s financijskim kriminalom međunarodnih razmjera, osobito onim koji se odnosi na europske fondove. No to je još uvijek pilot-institucija, koja će svoju aktivnost u punom smislu započeti tek 2020. Još uvijek postoje nejasnoće oko njenog legalnog statusa s obzirom na različita nacionalna zakonodavstva. Važni primatelji EU fondova, poput Poljske i Mađarske, odlučili su izaći iz projekta i nisu zahvaćeni ovlastima budućeg ureda. Usklađivanje nacionalnih zakonskih okvira koji se odnose na budžetsku prijevaru još traje i rok završetka nije predviđen. Zasad samo nacionalne vlasti mogu provoditi istrage i podizati optužnice, što se ponekad pokazuje neefikasnim. S obzirom na to, Europska bi tužiteljica lako mogla postati fantomska institucija, poput mnogih drugih koje je osnovala EU.
Osim toga, teško da se na europskoj razini mogu reproducirati okolnosti koje su u Rumunjskoj dovele do uspjeha antikorupcijskih kampanja Kövesi: snažna potpora pojedinih političkih aktera ili aktivna suradnja tajnih službi bez kojih bi rezultati DNA bili puno slabiji. Bez obzira na stvarne namjere Kövesi ili tužitelja oko nje, institucija kojom je rukovodila je funkcionirala kao politički projekt koji je osmislio desni centar kako bi odgovorio na kontrolu koju su socijaldemokrati ostvarivali na lokalnoj razini. Teško je da će se išta od toga ponoviti na europskoj razini. Politički krajolik i savezi koji u njemu vladaju previše su kompleksni da bi dopustili da koncentrirani napori protiv korupcije poluče rezultate.
S engleskog preveo Nikola Vukobratović