Nova šefica Europske centralne banke (ECB), Christine Lagarde, danas u Bruxellesu odrađuje job interview za mjesto šefice Europske centralne banke. Zvuči malo apsurdno? Pa zato što i je. Naime, na rasporedu je neobvezujući sastanak sa članovima Odbora za ekonomske i financijske poslove Europskog parlamenta. Na sastanku je članovi Odbora mogu pitati što god žele, ali njihovo zadovoljstvo njenim odgovorima nije nimalo presudno. Iako oni imaju demokratski mandat.
No, posrijedi je još jedna od klasičnih briselskih procedura. U tom kontekstu može se i komotno postaviti pitanje: što će se Lagarde ikome pravdati u dokazivanju kompetencija za posao kad je na prethodnom bila šefica Međunarodnog monetarnog fonda (MMF)? Ako je mogla to raditi, onda može i ovo. Međutim, bez obzira na demokratsku izlišnost procedure, ona se barem sadržajno shvaća relativno ozbiljno. A o tome govori činjenica da je Lagarde članovima odbora još prošli tjedan poslala 48 stranica odgovora na nešto što bismo mogli nazvati frequently asked questions.
Ako je suditi prema tim odgovorima, Lagarde će nastaviti politiku svog prethodnika Marija Draghija. A to znači nastavljanje financijskog stimuliranja ekonomije kroz izrazito niske kamatne stope i kupovanje obveznica. Lagarde nastavak takve politike pravda nesigurnostima na globalnom tržištu, poput zategnutih trgovinskih odnosa između SAD-a i Kine i prilično slabim razinama rasta diljem Europe. Kao jedina razlika u odnosu na Draghija, Lagarde navodi zelenu dimenziju svojih poteza. Naime, pod Draghijem je ECB, vodeći se principom “tržišne neutralnosti”, bez ikakve razlike kupovala obveznice kompanija iz fosilne industrije i onih iz industrije obnovljivih izvora energije. Od sada bi snažnu prednost trebale imati potonje i to bi trebalo predstavljati doprinos ECB-a zaustavljanju klimatskih promjena.
Bez obzira na proceduralnu narav današnjeg ispitivanja, Lagarde neće biti pošteđena kritika. Svoje je stajalište i kritike medijima već iznio Sven Giegold, član Odbora iz redova njemačkih zelenih. Pozdravio je “zeleni zaokret”, ali i upozorio na rizik nastavljanja Draghijeve politike financijskog stimuliranja. Pritom je naveo dva problema. Novac koji tim putem ulazi u ekonomiju ne plasira se u proizvodne investicije. S jedne strane taj novac doprinosi rastu nekretninskog balona i dizanju cijena nekretnina i najma što dovodi veliki broj europskih građana u velike probleme. Nadalje, taj se novac u velikoj mjeri investira u kupovinu sigurnih obveznica, i to sve više onih s negativnim prinosom. Takva situacija, poglavito u Njemačkoj, potiče mirovinske fondove da ulažu u izrazito rizične vrijednosne papire i tako ugrožavaju budućnost tamošnjih penzionera.
Odgovor na ove kritike ćemo valjda danas dočekati, ali teško da će i Giegold i javnost biti zadovoljni. No, jedno znamo sigurno: Lagarde je posao dobila.