Kad se i ekolozi počnu baviti semiološkom, diskurzivnom i vizualnom analizom medija, onda postaje jasno da javna funkcija medija nije zadovoljena i da postoji potreba da se novinare i urednike upozori da fokus izvještavanja nije ispravno naglašen. Ujedno, ovo je izvrsna prilika da se nešto inače apstraktno – smisao postojanja medija – prikaže jednostavno i razumljivo.
Upravo o vizualnim medijskim prikazima klimatskih promjena nedavno je za Carbon Brief pisala Dr. Saffron O’Neill, izvanredna profesorica na odsjeku za geografiju pri Sveučilištu u Exeteru. Glavna njezina poruka glasi da je štetno vizualno prikazivati klimatske promjene kao nešto zabavno što omogućava mnoštvo dokolice i izležavanja na plaži. Dok naslovi često nose poruku o štetnosti i opasnosti klimatskih promjena, ona se istovremeno ublažava vizualima koji sugeriraju suprotno, stoga istraživači postavljaju pitanje kakve to posljedice ima po poruku koju javnost prima? I koji bi bio najbolji način medijskog prikaza klimatskih promjena?
Dobar primjer je, ističe O’Neill, jukstapozicija opreme na Guardianu. Naslov glasi: “Toplotni val: Pariz pati na 42.6 stupnjeva u najtoplijem danu ikada”, dok fotografija prikazuje krcatu plažu u Brightonu. Pritom, ističe ona, takve jukstapozicije nisu nipošto iznimka niti su rezervirane samo za britanske medije, već su dio šireg trenda. Više ovakvih primjera dostupno je na Carbon Briefu.
Građenje vizualnog identiteta klimatskih promjena iz kuta dokolice i ležernosti može imati štetne posljedice, jer ljudima omogućava komforni pristup nečemu što zapravo ima dosta teške posljedice i po zdravlje pojedinca i u konačnici po cijelu civilizaciju. Treba voditi računa i o socijalnom aspektu poruka koje mediji odašilju u javnost. Kojoj se klasi obraćaju fotografije dokolice na plaži? A čiji problemi ostaju zanemareni dok se ignorira npr. zastoj putničkih vlakova u Velikoj Britaniji nastao zbog toplotnog udara?
Prikazivanjem klimatskih promjena kao nečega zabavnoga što će omogućiti više dokolice, čitatelje se navodi na pogrešan smjer. Umjesto da se pripremamo za mitigaciju štete, mi ostajemo s dojmom bezbrižnosti koja može donijeti samo više dokolice. Ipak, dok su mediji ljetos toplotne udare prikazivali dosta ležerno, vijesti koje ekolozi prikupljaju diljem svijeta su poprilično zabrinjavajuće. Vjerojatno niste čuli, ali SAD su izgubile velik dio uroda pšenice i kukuruza, dok je u Kanadi uspješno povađeno tek 4.5 posto usjeva krumpira. Farmeri u zapadnoj Europi imali su mnogo problema s rashlađivanjem stoke koja je teško podnosila vrućinu, no bilo je i niz zdravstvenih problema po ljude koji su ostali zaglavljeni u gradovima jer si ne mogu priuštiti godišnji odmor na moru. Da je patila i infrastruktura, vidljivo je iz primjera zaustavljenih britanskih vlakova, no patili su i kablovi raznih oblika i dr. Među društvenim skupinama najviše su ugroženi umirovljenici koji su s jedne strane izloženi zdravstvenim rizicima, a s druge siromaštvu. Zdravstveni problemi znače i pojačan pritisak na zdravstvene ustanove koje zbog problema s infrastrukturom mogu imati poteškoća – i u pravilu imaju – sa hlađenjem ili sa pravovremenim zbrinjavanjem svih pacijenata.
Osim dokolice, mediji često klimatske promjene ilustriraju portretima političara, što također nije adekvatno rješenje. O’Neill smatra kako bi urednici trebali voditi više računa o tome da oprema teksta – pogotovo ona vizualna – prati najvažniji fokus u tekstu, odnosno opasnosti, posljedice i eventualnu sanaciju klimatskih promjena. Mi bismo dodali da je to sasvim moguće jer ima dovoljno click-bait fotografija koje omogućavaju točnu ilustraciju naglaska i poruke teksta.
No, ono što je možda ovdje posebno važno naglasiti je da mediji postoje kako bi ljudima dali točne i pravovremene informacije koje će nam pomoći da donesemo ispravne političke, ekonomske i društvene odluke. Možda bi stoga umjesto prepunih plaža prikaz sušom opustošenih polja krumpira, kukuruza ili pšenice mogao imati još i veći učinak? Možda takav vizualni naglasak motivira nekoga da sam posadi krumpire za slučaj skorog nedostatka hrane, ili za slučaj da ta hrana bude toliko skupa da si je siromašni ili umirovljenici ne mogu priuštiti. A s obzirom na utjecaj medija, možda bi takvo izvještavanje moglo motivirati i državu da poveća zalihe hrane ili se fokusira na primarne ljudske potrebe u situacijama prirodnih katastrofa.