Jedna od vijesti koja je obilježila medijsko ljeto u Hrvatskoj bila je smrt vojnika Josipa Briškog u Afganistanu. Hrvatski se doprinos okupaciji te zemlje inače nije previše u medijima tematizirao, osim na marginama. Tragičan slučaj i smrt mladog vojnika na trenutak su otvorili prostor za taj tip problematizacije, ali relativno brzo je zatvoren. Briški je proglašen herojem i tom se gestom otklonilo svako pitanje vezano za političku pozadinu. Uspostavljen je svojevrsni kontinuitet između pogibija vojnika u Domovinskom ratu i Briškijeve smrti. Tako je ta smrt ostala lišena svoje političke dimenzije. A valjda barem heroji zaslužuju da se ta politička pozadina raščlani.
Međutim, iako su se pitanja povodom njegove smrti postavljala češće nego inače, odgovori su izostali. Privrženost Zapadu, pretpostavljena islamofobija i tradicija Domovinskog rata odagnali su političku forenziku. Tamo smo jer moramo biti tamo. No, nije Hrvatska jedina zemlja istočne Europe koja se suočava ili odbija suočiti sa smislom svoje uloge u Afganistanu. U Rumunjskoj su posljedice tog angažmana puno dramatičnije, a posljednjih dana je došlo do eskalacije. Naime, Rumunji su od početka okupacije u Afganistan poslali 26.000 vojnika u usporedbi s hrvatskih 1.000. Pritom ih je poginulo 26, dok je 181 ozlijeđen. Iako je uzorak mali, nameće se statistički zaključak iz rumunjskog i hrvatskog angažmana: na 1.000 poslanih vojnika jedan će poginuti.
Nakon što je u ponedjeljak poginuo jedan rumunjski diplomat, životom je jučer kao žrtva napada talibanske organizacije koja je preuzela odgovornost platio i još jedan rumunjski vojnik. No, to nije spriječilo rumunjsku premijerku Vioricu Dancilu da izjavi kako je njena zemlja i dalje ustrajna u uspostavi mira i stabilnosti u Afganistanu. A neobičnu rumunjsku ustrajnost potvrđuje i činjenica da su nakon SAD-a, Velike Britanije, Njemačke i Italije zemlja s najviše angažiranih vojnika otpočetka okupacije. Neobična je i teza da okupacija pridonosi miru i stabilnosti. Do sada je 40 tisuća civila poginulo, a više stotina tisuća ih je izbjeglo. Teritorij je podijeljen na one dijelove koji kontroliraju “legalni talibani” i na one pod kontrolom ilegalnih, a sve u režiji okupatora. Zemlja je naprosto uništena, a ekonomski resursi se itekako eksploatiraju.
Svima je razvidno da okupacija nije ništa donijela ni Afganistanu ni zemljama istočne Europe. Osim izbjeglica koje ne propuštamo u njihovoj namjeri da se dokopaju zapadne Europe. A ovdašnjim je političarima omjer jedan poginuli na 1.000 poslanih vojnika očito prihvatljiva cijena. Sam Afganistan ih ionako ne zanima.