Izišla je još jedna studija o tome kako će u idućim generacijama i narednim stoljećima izgledati Zemlja, odnosno ono što preživi od nje. Europska agencija za okoliš (European Environment Agency, EEA) pokušala je izračunati posljedice klimatskih promjena po poljoprivredu Europske unije. Njihov je zaključak da će Finska biti nova Španjolska, dok će mediteranski dio Francuske, Španjolska, Portugal i Italija izgubiti mogućnost uzgoja maslina i vinove loze. Da su lavanda, vinova loza i masline počele rasti na više od tisuću metara nadmorske visine u kontinentalnoj klimi Bosne i Hercegovine, vidjeli smo u ljetnom Biltenovom tematu. Dakle, taj dio je vjerojatan. No, ovakve analize često zanemaruju mogućnost uzgoja primjerice citrusa agruma i drugih tropskih biljaka. U kontekstu Balkana, primjerice, druge brojne studije – ne i ova kojoj je fokus Južna Europa – često navode da će naše zemlje mnogo stradati u klimatskim promjenama, no ako se pogleda kombinacija pokazatelja, dobivaju se osnove za sumnje u ove analize. Ugroza balkanskih zemalja temelji se na procjenama opasnosti od suša ili poplava i to zbog toga što se mali dio poljoprivrednih zemljišta trenutno navodnjava.
No, ako malo bolje pogledate, Balkan je ljetos puno bolje prošao u vremenskim ekstremima nego zapadna ili južna Europa, a temperature su tijekom cijele godine zapravo bile ugodnije, i bilo je manje ekstrema nego u drugim dijelovima svijeta. Dakle, problem na Balkanu uglavnom bi mogla biti infrastrukturna nepripremljenost i manjak strateških promišljanja klimatskih promjena. Iako, naravno, dosadašnje naznake promjene ne znače da će isto ostati do kraja stoljeća. Ipak, moguće je zamisliti scenarij u kojem umjesto pšenice (koja neće više rasti na ovim područjima) sadimo rižu, leću, soju, kvinoju i dr. Možda ćemo prvo poplavljivati dok ponovno ne izgradimo zapuštenu infrastrukturu, ali šanse su poprilične da bi uz malo mašte i puno energije, barem dio ogromnih količina vode koje dolaze s poplavama mogli preusmjeravati u navodnjavanje – ili zašto ne i skladištenje za slučajeve suše? Možda zasad zvuči teško za realizirati, no sila stvara prilike. Osim toga, posebno u Dalmaciji, mehanizmi čuvanja vode u obliku komunalnih gusterni na otocima koji su ionako bez vode, postoji već stoljećima. Dakle suše su nešto s čim su se na primjer sela na Jadranu oduvijek susretala i uvijek su usprkos tome generirala i život i hranu.
S druge strane, suše u zapadnoj Europi u kombinaciji s vodnim siromaštvom, mogle bi zaista suštinski promijeniti zemlje južne Europe (Italiju, Francusku, Španjolsku, Portugal, Grčku, itd…) Studija EEA s kojom smo započeli tekst predviđa daljnji pad uroda usjeva u mediteranskim zemljama, dok bi u sjevernijim i zapadnim regijama sezone sadnje i žetve mogle početi duže trajati. Prema Europskoj agenciji za okoliš, u južnoj Europi očekuje se smanjenje obradivih površina za čak 60 do 80 posto do 2100. godine pri čemu su dvije trećine ovih vrijednosti locirane u Italiji.
Nadalje, dok neka druga istraživanja pokazuju da bi višak voda mogao dovesti do truljenja biljaka pa bi se i time mogla smanjiti produktivnost obradivih zemljišta, ovo istraživanje, čini se zanemaruje taj aspekt kada Finsku imenuje novom Španjolskom. Tu je dakako i problem manjka pčela i rasprostranjenosti i raznolikosti biljaka koje se na taj način šire. Također, sva su ova istraživanja utemeljena u tržišnim principima, pa se promatraju veličina polja, njihovo navodnjavanje, čak i to da li se njihovi plodovi prodaju na tržištu ili ljudi žive od svog poljoprivrednog rada. EU pri svim ovim analizama polazi iz perspektive nepromijenjenih tržišnih i društvenih odnosa, u situaciji ekstremne promjene realnih društvenih potreba i po našem mišljenju u tome leži najveća zamka točnosti predviđanja budućih odnosa.